FOTO: Posljednji ispraćaj Stjepana Šimića – Barbe, legendarnog rukometaša i trenera

Svečano i dostojanstveno na Gradskom groblju u Vitezu, Vitežani su u utorak ispratili na vječno počivalište svog dugogodišnjeg sugrađanina Stjepana Šimića Barbu, legendarnog rukometaša, trenera i rukometnog i školskog pedagoga.

Šimić je nesretnim slučajem izgubio život u nedjelju navečer od udarca automobila, dok je prelazio cestu tek nekoliko desetaka metara od obiteljskog stana u Novoj Biloj. Na vječni počinak Stjepana Šimića ispratili su brojni građani Lašvanske doline poštovatelji rada i djela ovog uglednog građanina, rukometnog zaljubljenika, meštra ove dinamične igre, a u najvećem broju bili su rukometaši i rukometni djelatnici iz pedesetih, šezdesetih godina… pa sve do sada aktivnih rukometaša iz cijele srednje Bosne, te prijatelji iz Hercegovine.

Rukometno iznimno popularni Barba, rodom iz Sovića u općini Grude, najviše je rukometno zadužio Vitez gdje je, kao osamnaestogodišnjak, daleke 1957./58. osnovao Rukometni klub Vitez i rukometom „zarazio” vitešku mladež. A klub je, vrlo brzo, napravio velike sportske iskorake i godinama, uz njegove igračke i kasnije trenerske sposobnosti, vrlo uspješno igrao u najelitnijem bh rukometnom razredu.

Popularni Barba bio je u tom periodu bio sportski idol viteškog rukometnog kluba, igrač, trener…, sve i sva, a vrlo uspješno igrao je i trenerski vodio i snažni i popularni „Borac” iz Travnika. Poslije rata udario je temelje rukometu u Međugorju, bio je prvi izbornik rukometne reprezentacije Rukometnog saveza Herceg-Bosne, od Nove Bile je napravio snažnu rukometnu sredinu, a desetci njegovih učenika kasnije je igralo u jakim klubovima bivše države, a neki, poslije rata i u reprezentaciji BiH i Hrvatske s kojom su osvajali i vrijedna europska i svjetska odličja.

Šimić je, nedvojbeno, jedan od velikana bosanskohercegovačkog rukometa, a Vitežanima će ostati u najljepšem sjećanju kao rukometni zaljubljenik, rukometni fanatik u najpozitivnijem smislu rijeći, koji je Lašvansku dolinu volio, kao i rodnu mu kršnu Hercegovinu, odakle je stigao u Vitez noseći u sebi „gene kamene” koje je svugdje i u svakoj prilici pokazivao i demonstrirao.

Počivao u miru Božjem, Barba.

Zvonimir Čilić / VL

rk vitez 1967simesime1sime pogreb