FOTO: Obilježena 22. godišnjica zločina Armije BiH u Križančevu Selu

Dostojanstveno, s dužnim pijetetom i tužnim sjećanjima, u utorak je u Vitezu obilježena dvadesetdruga godišnjica tragedije i počinjenog zločina u Križančevu Selu nadomak Viteza. Tim povodom u crkvi Svetog Leopolda Mandića u viteškom naselju Dubravica, slavljena je sveta misa zadušnica koji je uz koncelebraciju gučogorskog gvardijana fra Dragu Pranješa i još pet svećenika, predvodio viteški župnik fra Marko Kepić. Uz rodbinu, prijatelje, suborce poginulih i ubijenih, te predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, svetoj misi zadušnici  prisutni su bili i visoki dužnosnici struktura vlasti srednjobosanskih općine, Srednjobosanske županije, Federacije i BiH, a predvodili su ih, predsjednik ŽO HDZ-a BiH, Nikola Grubešić, ministrica obrane BiH, Marina Pendeš, zapovjednik Oružanih snaga BiH, Anto Jeleč, predsjednik Federacije BiH, Marinko Čavara i hrvatski član Predsjedništva BiH, dr. Dragan Čović. Svi su oni, nakon svete mise, prisustvovali komemoraciji održanoj u amfiteatru Osnovne škole „Dubravica“, gdje održan i prigodni program, a okupljenim se obratio ratni zapovjednik „Viteške“ brigade HVO, pukovnik Mario Čerkez.

Svi su se  oni u mimohodu, s hrvatskim znamenje, sa stijegovima postrojbi koje su branile srednju Bosnu,  od mjesta komemoracije uputili ka  kilometar udaljenom spomen-obilježje u Križančevu selu, gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće. Uz spomen-obilježje za duše poginuli i ubijenih  molilo se opijelo, a molitvu je predvodio viteški župnik fra Marko Kepić.

Kada će, i hoće li uopće, krivci odgovarati za zločine počinjene nad Hrvatima Lašvanske doline 1993. i u prva dva mjeseca 1994. godine. Ovo pitanje postavlja se već godinama, a posebno se naglašava u vrijeme tužnih godišnjica brojnih zločina koja su, na tom području i u navedenom vremenu, počinili pripadnici Armije BiH, u čijim su se redovima borili i brojni mudžahedini prije svega iz sastava 7. muslimanske brigade 3. korpusa Armije BiH.

Naime, tog 22. prosinca 1993. godine, elitne postrojbe Armije BiH , u magloviti praskozorje probile su liniju obrane 1. bojne „Viteške“ brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, te tako vrlo ozbiljno zaprijetili obrani Viteza i Lašvanske doline. Jer, postrojbe Armije BiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača, prijetilo je njezino presijecanje, a time i komunikacija Lašvanskom dolinom, a središte Viteza od zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno tek oko tisući metara.

Bošnjačka strana uporno ističe i ponavlja kako je to bila čista vojnička pobjeda, što je, svojevremeno, potvrdio nedovoljno informirani specijalni izaslanik UN-a, Tadeusz Mazowietzky. Međutim, to jednostavno nije tako i mora se reći da se nakon te „vojničke pobjede“, nakon upada u selo i nekoliko sati kasnije, dogodio pravi pokolj nad zarobljenim vojnicima i hrvatskim civilima. To baca sasvim drugačiju sliku od one koju želi prikazati bošnjačka strana,a čemu je nasjeo i visoki dužnosnik UN-a, prije nekoliko godina preminuli Mazowietzky.

Naime, nakon proboja linije obrane  „Viteške“ brigade HVO-a, pripadnici Armije BiH 22. prosinca, u ranim jutarnjim satima, upali su u selo, opljačkali ga, a kuće i gospodarske objekte zapalili. U borbama proboja linije obrane koju su branili domobrani, uglavnom mještani Križanćeva Sela i okolnih naselja, pripadnici 1. bojne „Viteške“ brigade, i u selu ubijena su 34 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca. Trideset vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Počulicu u sjevernom dijelu općine Vitez, a kasnije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A trideset i devet dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih 22. prosinca u Križančevu Selu. Sva tijela su bila strahovito masakrirana, vidjele su se posljedice mučenja, sve je to zabilježeno i video zapisima i zapisnikom liječničke Komisije koja je vršila identifikaciju, no još uvijek nema ni najava pokretanja istraga ili podizanja optužnica za ove zločine, za ovo najveće hrvatsko stratište u bošnjačko-hrvatskom ratu.

Uz spomen-obilježje u Križančevu Selu hrvatski član Predsjedništva BiH, dr. Dragan Čović, novinarima je kazao: „I u ovakvim situacija, punim bola i pijeteta, prije svega obitelji poginulih i ubijenih, moramo slati poruke mira i ohrabrenja, iako su od zločina prošle 22 godine. U tom vremenu čekanja pravde za sve žrtve i kazne za počinitelje i nalogodavce, a zna se tko su oni bili,, mi smo u Federaciji i na razini Države jačali u svim segmentima života i rada, pa i u onom kada je riječ o našoj ravnopravnosti s ostala dsva konstitutivna naroda. Istina, do te ravnopravnosti još nismo stigli ali smo, rekao bih, na dobrom putu. Idemo u tom smjeru, ali i u smjeru da se više nikada, i nikomu u BiH ne dogodi „križančevo selo“, „buhine kuće…“. Uz to vjerujem da sazrijeva vrijeme i da će nadležne institucije u BiH procesuirati sve one koji su na bilo kojem dijelu BiH, u ime vjere, nacije…, ili nekih drugih interesa, zločine počinili. Naravno, to očekujem i za počinjene zločine, ovdje, na ovom mjestu, ali i na drugim stratištima u Lašvanskoj dolini i diljem Bosne i Hercegovine.