FOTO: Obilježena 20. godišnjica stradanja Hrvata Travnika

S tugom i dužnim pijetetom Hrvati Travnika sjećaju se 8. lipnja 1993. kada je, na sve što je hrvatsko u općini Travnik, počela ofenziva Armije BiH, počeo progon i egzodus i najveće stradanje ovdašnjih Hrvata u njihovoj višestoljetnoj povijesti. Ova, 20. godišnjica obilježavana u subotu, uz tužna sjećanja na brojne žrtve i zločine počinjene od strane pripadnika A BiH u čijim je redovima na tom području bilo i više stotina mudžahedina, među Hrvatima vlada i dodatno razočarenje, čak i gnjev. A izazvani su različitim odnosom haškoga suda prema žrtvama zločina počinjenih u proteklom ratu u BiH.

Naime, 29. svibnja Hrvati Travnika, a i cijele srednje Bosne, pozorno su pratili čitanje i izricanje presude političkim i vojnim čelnicima HR-HB, na čelu s Jadrankom Prlićem. A razočarani, uvrijeđeni, poniženi…, kažu kako bi sve što se stavilo na teret hrvatskoj šestorki iz BiH, ne upuštajući se, iz razumljivih razloga, u vjerodostojnost iznesenog, u najvećem dijelu može, i moglo bi se, kada bi bilo pravde, prenijeti (u sudnicu) na područje Travnika iz lipnja 1993. godine, pa i na šire srednjobosansko područje. Naravno, samo uz druge nazive mjesta i lokacija, imena žrtava, organizatora i naredbodavaca počinjenih zločina. I uopće se ne bi pogriješilo osim u činjenicama da je na ovom području zločina bilo daleko više i da bi se, baš svi, mogli u potpunosti dokumentirati a aktere imenovati.

Jer, tog 8. lipnja 1993. i naredna dva – tri dana, samo u području travničke općine, ubijeno je 137 Hrvata pripadnika HVO-a i hrvatskih civila. U selu Maljine, na mjestu zvanom Bikoši, u župi Guča Gora, uhićeno je a onda strijeljano 37 zarobljenih i ranjenih pripadnika HVO-a i hrvatskih civila iz župa Guča Gora i Brajkovići, a za tijelima 22 strijeljana još uvije se traga. Do sredine lipnja s područja općine Travnik, prognano je više od 19 tisuća Hrvata iz 57 sela i iz grada Travnika. Njihova imovina je opljačkana ili uništena, kuće spaljene, srušene, devastirane ili useljene muslimanskim prognanicima s područja današnje Republike Srpske. A o kakvom se teroru radilo neka ilustrira činjenica da je nekoliko tisuća Hrvata, tog 8. lipnja, pobjeglo na Vlašić i predalo se srpskim snagama s kojim su, skupa sa A BiH, na travničkom, donjovakufskom, jajačkom… području do tada ratovali. Drugi su, večina njih, spašavajući gole živote, uspjeli pobjeći u Lašvansku dolinu, u Novu Bilu, Vitez i Busovaču. U trom vremenu, više stotina Hrvata Travnika, zarobljenih vojnika i civila, završilo je u logorima A BiH na travničkom Starom Gradu (srednjovjekovna tvrđava), u vojarni bivše JNA, u Mehurićima, gdje su mućeni, ponižavani…, a u logoru u Orašcu mudžahedini su vršili i ritualna klanja.

Do kraja rata poginulo je ili je ubijeno 427 hrvatskih branitelja i 124 civila. Zločini su nastavljeni i nakon rata pa su zločinci ubili 8 Hrvata povratnika, među njima i dva aktivna policajca i dvoje staraca. Počinjeno je još više desetaka, pa i stotina, zločina i teških kažnjivih djela. I sprječavanje povratka prognanih Hrvata je u potpunosti uspjelo jer se još uvijek više od 15 tisuća Hrvata nije vratilo na svoja opustošena ognjišta i još uvijek mnoga hrvatska sela potpuno su prazna (Orašac, Bikoši, Mišonica, Miletići, Šarići – Kosovo, Podovi…), opustošena, zarasla u korov. Stoga se s pravom i argumentirano, lako dokazivo, može govoriti o uspješno planiranom i duže vremena provođenom zločinačkom pothvatu progona i etničkog čišćenja travničkog i srednjobosanskog područja. A za sve to, i još niz drugih zločina nad Hrvatima, ne samo da nitko nije odgovarao, nego nijedan krivični postupak u Haagu ili pak pred domaćim sudovima za ove zločine nije podignuta .

U subotu, u mjestu Bikoši, u travničkoj župi Guča Gora, uz spomen- obilježje, slavljena je sveta misa zadušnica za 37 strijeljanih zarobljenih vojnika i hravtskih civila. Svetu misu, uz koncelebraciju fra Josipa Filipovića predvodio je gučogorski gvardijan fra Drago Pranješ. Obitelji žrtava i predstavnici općinskih i županijskih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, uz spomen-obilježje položili su cvijeće i upalili svijeće. To su učinili i predstavnici struktura vlasi i vojske na čelu s zamjenicima predsjednika HDZ-a BiH i HDZ-a 1990., Nikola Lovrinović i Rudo Vidović, te general Tomislav Kolenda.

U povodu 8. lipnja i početka progona, egzodusa i velikog stradanja Hrvata Travnika, svete mise su slavljene i na prevoju Ovnak, u Župi Brajkovići, te na travničkom ratnom groblju Prahulje gdje je i najveći broj žrtava i pokopan. Mise su predvodili fra Mijo Šuman i fra Slavko Petrušić. Sveta misa je u subotu, istim povodom, slavljena i na mjesnom groblju u selu Šušanj u zeničkoj općini, a koje pripada župi Brajkovići. Misu je predvodio profesor na franjevačkoj teologiji u Sarajevu, fra Ivo Marković.

Zvonimir Čilić / VL

travnik obljetnica2travnik obljetnica3travnik obljetnica5travnik obljetnica6

Prethodni članak20. obljetnica patnje, tuge i bola – Dan sjećanja na osmero djece ubijene u Vitezu
Sljedeći članakOdržan koncert “Zvona Doca moga”