FOTO: Dvadesetčetiri godine od progona Hrvata Turbeta i Potkraja

Godinu dana nakon tragedije Vukovara i Škabrnje, 18. studenog 1992. godine, veliku tragediju doživjeli su i Hrvati dvije travničke katoličke župe na zapadnoj strani općine – Potkraj i Turbe. Naime, tog dana prije 24 godine prognani su župljani ove dvije župe od strane pripadnika tzv. JNA i srpskih postrojbi u krvavom pohodu na srednju Bosnu. Iz župe  Potkraj svetih Ane i Joakima prognano je njih oko dvije tisuće i veći dio od 1.500 Hrvata s područja župe sv. Josipa u Turbetu.

Ovom progonu prethodio je  zločin pripadnika srpskih oružanih snaga 15. svibnja 1992. godine nad 14 uhićenih pripadnika travničkog HVO-a na platou Vlašića, na području Galica, mučenih i svirepo ubijenih, te 15 dana kasnije progon svih  župljana župe Koričani, njih oko tisuću, također na platou Vlašića. Ova župa je sada pred umiranjem jer u njoj, tek povremeno, živi desetak njezinih predratnih žitelja poodmakle starosne dobi. A to su, uz progon Hrvata s područja župe Dobretići i drugih prostora Pougarja (oko 5 tisuća) bili i prvi zločini srpskih paravojnih snaga  na području srednje Bosne.

Imovina prognanih župljana Potkraja i Turbeta, kao i župe Koričani i Dobretići, nekoliko mjeseci ranije, je opljačkana, a kuće i gospodarski objekti teško oštećeni ili potpuno uništeni. Također, s tog područja travničke općine prognan i opljačkan je i veliki broj Bošnjaka, a Hrvati koji su ostali živjeti u dijelu župe Turbe, koji srpske paravojne snage nisu uspjele  zauzeti, osam mjeseci poslije, 8. lipnja 1993. godine prognale su postrojbe Armije BiH. U borbama sa srpskim paravojnim snagama, a i poslije u krvavom ratu s Bošnjacima, poginulo je ili ubijeno 60 pripadnika HVO-a i hrvatskih civila iz ove dvije župe. Među poginulim je i dozapovjednik Travničke brigade HVO.a, pukovnik Nikola Grubeša.

Povratak Hrvata na njihove opustošene posjede pratile su brojne poteškoće, nesavladive prepreke, a najviše nepovoljna političko-sigurnosna situacija, pa su tako Hrvati ovih župa želju za povratkom na rodnu grudu platili s tri nedužna života. Naime, 30. kolovoza 1997., kroz prozor dijelom obnovljene obiteljske kuće, rafalnim pucnjima, u vrijeme večernjeg objeda ubijeni su povratnici Luka Jezerčić (59) i njegov sin pero (27). Zločin se dogodio u selu Nuli, a na isti način, u istom selu, 26. listopada iste godine, ubijen je Ivica Domić (30). Počinitelji ovih zločina, progonitelji, pljačkaši…, kao i desetine drugih počinjenih nad Hrvatima u općini Travnik, u ratu i u poraću, ni do danas nisu otkriveni. I sudbeno-istražni spisi, ako ih je ikada i bilo, već odavno su prekriveni debelim slojem prašine.

Do sada se u ove dvije župe, od predratnih 3.500 Hrvata, vratilo njih manje od 1.000 (u župu Korićani tek njih desetak, a u Dobretiće oko 400 predratnih župljana), a povratak je već odavno potpuno prestao.

U povodu  24. godišnjice progona Hrvata s tog područja i u spomen na poginule i ubijene u  župnoj crkvi sv. Josipa u Turbetu, slavljena je koncelebrirana sveta misa zadušnica koju je predvodio mjesni župnik don Nikola Lovrić  Svetoj misi je prethodilo svečano polaganje cvijeća i paljenje svijeća uz spomen-obilježje poginulim i ubijenim župljanima podignutom ispred župne crkve u Potkraju, prvoj ranjenoj katoličkoj crkvi u srpskoj agresiji na srednju Bosnu To su, uz  rodbinu, prijatelje i suborce, učinili i predstavnici  općinskih i županijskih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, koje je predvodio predsjednik županijske Udruge nositelja odličja HVO-a, Jozo Stojak Mungos. Sa žaljenjem treba konstatirati da ovaj put na obilježavanju ove tužne godišnjice nije bilo predstavnika struktura  vlasti ni sa najnižih razina.

Prethodni članakVeterani Čelika bolji od Busovače
Sljedeći članakU sklopu MOFF-a poseban program – !hej Studenti studentima