FOTO: Čestitamo 13. obljetnicu Hrvatske bolnice ‘Dr. fra Mato Nikolić’ Nova Bila

Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj je slijednica Ratne bolnice HVO-a, kasnije Franjevačke bolnice „Dr. fra Mato Nikolić”, smještene od prvoga dana u pastoralnom dijelu župne crkve Svetog Duha. Bolnica je osnovana u predvečerje krvavog bošnjačko – hrvatskog rata, 19. listopada 1992. godine, kada je već bjesnio rat sa srbočetničkim snagama i tzv. JNA.

I mnogi analitičari i povjesničari sada tvrde da je osnivanje bolnice u Novoj Biloj bio jedan od ključnih poteza Hrvata u Lašvanskoj dolini, kada je u pitanju njihov opstanak u ratu. No, isto tako, kada je u pitanju opstanak i ostanak Hrvata u Lašvanskoj dolini, pa i na širem području nakon završetka rata, veže se za dolazak prvog hrvatskog predsjednika i tvorca hrvatske države dr. Franje Tuđmana u Novu Bilu, Vitez i Busovaču 14. lipnja 1994. godine, dok je još uvije u Bosni bjesnio rat sa srpskim paravojnim snagama i tzv. JNA, čak i na obližnjem Vlašiću, tek desetak km. Zračne udaljenosti od crkve-bolnice u Novoj Biloj. Tada je, naime, dr. Tuđman, vidjevši stanje i uvjete rada i smještaja bolesnika u crkvi-bolnici bio vidno potresen i tom je prilikom obećao, a sat-dva kasnije u Vitezu i ponovio, da će Hrvatska ovdašnjih Hrvatima izgraditi novu, suvremenu bolnicu. I već tada, iako je bilo i sumnjivaca, kod mnogih Hrvata ovoga područja vratila se nada, optimizam, odagnane su crne misli – kuda i kamo kada rat stane.

Obećanje dr. Franjo Tuđman je održao i nova, lijepa i suvremena bolnica je sagrađena i u nju su, bolesnici i osoblje uselili 28. studenog 1999. godine. Na žalost, dvanaest dana kasnije, 10. prosinca, preminuo je dr. Franjo Tuđman. Međutim, još ranije, 19. listopada 1994. , kada je položen kamen temeljac za gradnju nove bolnice, a posebno kada je, na današnji dan prije 13 godina u nju i useljeno, nije bilo teško zaključiti da je gradnja i izgradnja nove, sada Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić”, temeljac ostanka Hrvata u Lašvanskoj dolini, pa i na širem srednjobosanskom području.

O tim danima, o preseljenju iz crkve u novoizgrađenu bolnicu, o sadašnjem funkcioniranju Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić”, o problemima, stasanju, radu i perspektivama, a u vrijeme sretnih,i radosnih ali i tužnih godišnjica (1. prosinca 2000. preminuo je jedan od osnivača Franjevačke bolnice „Dr. fra Mato Nikolić”, fra Franjo Grebenar”) koje Hrvati Lašvanske doline pa i šireg područja obilježavaju, razgovarali smo sa ravnateljem ove bolnice, internistom i kirurgom, primariusom dr. Velimirom Valjanom.

Prije 13 godina iz crkve- bolnice preselili ste u novoizgrađenu, suvremenu bolnicu, dar Republike Hrvatske srednjobosanskim Hrvatima. Možete li, u nekoliko rečenica, podsjetiti čitatelje na te značajne i za ovdašnje Hrvate vrlo važan događaj?

Točno, prije 13 godina preselili smo u novoizgrađenu bolnicu i mogu reći da je to, za sve nas, medicinsko i pomoćno osoblje, bila velika , nemjerljiva promjena i praviti paralelu, neku vrstu usporedbe crkve-bolnice i novoizgrađene u koju smo tada uselili, jednostavno je nemoguće. Jer, u crkvi-bolnici radili smo u nemogućim uvjetima, sa starom muzejskom opremom, rekao bih, a bilo je i mišljenja kako bi bilo vrijedno cjelokupan bolnički prostor s opremom konzervirati, napraviti od te bolnice muzej za pouk i nauk, gdje i s čim smo radili, liječili, operirali, porađali i živote spašavali
Preseljenje smo izvršili tiho, skromno, bez ikakve pompe jer je u to vrijeme bio teško bolestan prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je 14. lipnja 1994. godine, dok je rat u Bosni još uvijek trajao, posjetio Novu Bilu, i vidjevši u crkvi-bolnici uvjete u kojima radimo i spašavamo živote, obećao izgraditi novu suvremenu bolnicu. Obečanje je održao, a samo 12 dana poslije našeg useljenja u novoizgrađenu bolnicu, na žalost svih nas skupa i srednjobosanskog hrvatskog puka, dr. Tuđman je umro.

-Kaže se, kako je lako priviknuti se s lošeg na dobro!

Čak ni to nije lako jer u našoj situaciji to je bilo kao da više godina vozite fiću, a onda sjednete u svemirski brod. Naravno, daleko je bolje iz lošega doći u dobro, suvremeno i mi smo se ipak brzo navikli, prionuli poslu, i sam prelazak u novu bolnicu. Svima nama koji smo to doživjeli, ostaje zauvijek duboko urezan u naša sjećanja. A u našim dokumentima piše, a to su zabilježili i novinari-kroničari s ovoga područja, da je tog 28. studenog 1999. godine, nakon što je stotine srednjobosanskih novorođenčadi svjetlo dana ugledalo u rodilištu crkve-bolnice a smješteno u obližnjoj privatnoj kući, odnosno u prostoru do rata mjesne gostionice, u 9 i 15 sati, u novoj bolnici je rođen zdrav dječak, težak 3.350 kg, sretnih roditelja Ankice i Zorana Katane iz Kiseljaka. Dječak je dobio ime Slaven, a porodio ga je dr. Boris Škarica. Tog dana izvršena je i prva operacija, a upaljeno slijepo crijevo petnaestogodišnjem Borisu Baji iz Nove Bile odstranio je dr. Željko Martinović.

-Po općim ocjenama novoizgrađena bolnica bila je jedna od najsuvremenijih u BiH, a i na planu uvođenja i primjene novih medicinskih dostignuća prednjačila je u odnosu na većinu bolnica u BiH. Kakvo je stanje sada na tom planu?

Zahvaljujući suvremeno opremljenom medicinskom prostoru, te vrhunskim stručnjacima i izvan bolnice, uspostavili smo tele-medicinsku komunikaciju s bolnicom Sveti Duh u Zagrebu. Na tom planu bili smo pioniri u BiH. Isto tako prvi smo startali s laparoskopskim procedurama. U početku to su bili oni lakši i jhednostavniji operaqtivni zahvati, slijepo crijevo, kila…, no u tom smo segmentu rasli i vremenom stjecali znanje i iskustvo i radili i radimo i ginekološke laparoskopske operacije, karcinome debelog crijeva… i druge još teže i kompliciranije medicinske zahvate. I po tim pitanjima i problemima pacijenti nam dolaze iz cijele BiH, a već smo imali i pacijente iz zemalja naše regije. Naravno, za sve to, uz bolnicu i opremu koju imamo, naši mladi liječnici željni znanja, napredovanja i dokazivanja, obučeni su u Hrvatskoj i slobodno mogu reći da smo na tom planu prepoznatljivi i cijenjeni u cijeloj BiH.

-Zadržavate li taj trend uspješnog praćenja dostignuća suvremene medicine?

Ovo o čemu smo govorili u nekim klinikama u BiH tek sada se počinju uvoditi i tomu se i medijski daje veliki publicitet i pozornost. A mi smo, sve to, već odavno počeli i godinama u tišini, bez ikakve pompe uspješno radimo.

-Nakon izgradnje i useljenja Hrvatska je i dalje materijalno i suvremenom opremom pomagala rad i funkcioniranje bolnice. Sada, zlurado, neki tvrde kako je Hrvatska, ili kako će, nakon promjene vlasti, okrenuti leđa novobiljanskoj bolnici?

Reći ću, da naš status, naši medicinski iskoraci, suvremena oprema, edukacije i specijalizacije direktno su vezani za pomoć Republike Hrvatske. A pomoć u svim tim segmentima i dalje traje i nema ni govora o „okretanju leđa Hrvatima i našoj bolnici jer je sada druga politička opcija na vlasti. Pa ljudi moji, Hrvatska je ozbiljna država i smiješno je, uopće, o takvim zliuradim opaskama i razgovarati. Naprotiv, pomoć i dalje traje, pomoć smo dobili i prošle godine, a uvjeren sam da ćemo je dobiti i ove za opremu radiološkog i anastezijološkog odjela. To mi je, uostalom, obećao i premijer Zoran Milanović za vrijeme posjeta Vitezu početkom ove godine. A zlurade konstatacije? Pa kod nas ih je skoro i nemoguće izbjeći, ali treba znati da je svaka pomoć našoj bolnici iz Hrvatske, pomoć svim građanima ovoga područja, pa i cijele BiH, a ne samo Hrvatima. Jer, naša bolnica pruža svaku vrstu pomoći bolesnicima bez obzira na nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Pa zašto onda zluradost od bilo koga i bolesnih želja da ta pomoć Hrvatske našoj bolnici prestane?

-Kadrovi su problem i u većim bosanskohercegovačkim bolnicama i domovima zdravlja. Kakva je situacija u vašoj bolnici. Jedno vrijeme u Novu Bilu su dolazili na ispomoć specijalisti iz Kliničke bolnice Mostar?

Problema, na žalost, kada su kadrovi u pitanju, je bilo a u jednom vremenskom periodu, prije godinu-dvije, dolazili su nam na ispomoć liječnici i KB Mostar. I to treba znati i biti iskreno zahvalan. Na sreću, kada su kadrovi u pitanju u posljednje vrijeme stanje se u našoj bolnici znatno popravilo i sa zadovoljstvom mogu reći da takvih problema sada i nemamo. Naime, naša bolnica ima 45 liječnika, od toga 29 specijalista. Imamo 10 specijalizanata koji će , u kraćem ili nešto dužem vremenu, završiti specijalizaciju, dok petorica liječnika čekaju specijalizaciju, imamo i 12 stipendista na medicinskim fakultetima, pa s pravom mogu ustvrditi, kako sada stvari stoje i kako izgleda situacija u bliskoj budućnosti, kadrovskih problema nećemo imati. A malo je bolničkih ustanova u BiH koje se s takvim podatkom mogu pohvaliti. Borimo se, trudimo se, ne damo se, pa i unatoč ponekim zluradim „prognozama” i tvrdnjama, u tomu i uspijevamo.


Zvonimir Čilić / VL