FOTO: Čestitamo 12. obljetnicu Hrvatske bolnice Dr. fra Mato Nikolić

Hrvatska bolnica - Dr. fra Mato Nikolić Nova BilaU ovim kasnojesenskim danima srednjobosanski Hrvati, a ponajprije Hrvati Lašvanske doline, obilježavaju više datuma i godišnjica koje su, preko bolnice u Novoj Biloj, vezane, posredno i neposredno, za njihov život, krvavu borbu za ostanak i oipstanak na svojim vjekovnim ognjištima.
Naime, 19. listopada 1992. godine počela je s radom ratna bolnica HVO-a, kasnije Franjevačka bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“, smještena u početku  samo u pastoralom dijelu župne crkve Svetog Duha, u Novoj Biloj, a kako je rat odmicao i u crkvenom prostoru.

Prvoga prosinca 2010. godine umro je fra,. Franjo Grebenar, legendarni franjevac, jedan od osnivača bolnice i u ime franjevaca njezin upravitelj. Desetog prosinca 1999. godine umro je dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik neovisne i slobodne Hrvatske, idejni tvorac i pokrovitelj gradnje nove sada Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“, dar Republike Hrvatske, Hrvatima srednje Bosne, završene i usvojene na današnji dan, 28. studenog 1999. godine.
Nedvojbeno je, i za takvo što među Hrvatima s ovog područja, vlada opći konsenzus, a to tvrde i povjesničari i vojni analitičari, da je osnivanje bolnice u Novoj Biloj, jedan od ključnih poteza Hrvata Lašvanske doline kada je u pitanju njihov opstanak u ratu, unatoč neviđenim stradanjima i patnjama kroz koje su prolazili. Mnogi pak idejnim začetnicima i osnivačima bolnice, a tu spadaju, prije svih, jedan manji broj lokalnih HDZ-ovih dužnosnika, liječnika i fratara, daju epitet vizonara svega što je Hrvate s ovoga područja uskoro zadesilo. A zadesila  ih je velika i krvava tragedija, ratna pošast, koje se dala vidjeti i dijelom doživjeti i samom posjetom crkvi – bolnici, bez obilaska bilo kojeg mjesta ili naselja u tada krvavoj i 316 dana potpuno opkoljenoj i stalno napadanoj Lašvanskoj dolini od višestruko brojnijih i naoružanijih bošnjačkih snaga u kojima su se borili i pripadnici zloglasne postrojbe El mudžahid iz sastava 7. muslimanske brigade 1. korpusa Armije BiH.. Jer, sav jad, bijeda, neimaština, glad, nedostatak lijekova i liječnika… Hrvata u Lašvanskoj dolini, mogli su se tu, u crkvi, gdje se, kako je znao reći pokojni fra Franjo Grebenar, liječilo tijelo i duša bolesnih i ranjenih, u crkvenim klupama, koje su korištene umjesto bolničkih kreveta kojih nije bilo, u hodnicima…, vidjeti i doživjeti.
A ipak, ta i takva bolnica, bila je, pokazalo se, temeljcem opstanka Hrvata u Lašvanskoj dolini. Sva ta stradanja, upornost, žilavost, hrabrost i odlučnost boriti se i ostati na rodnoj grudi, razlog su i dolaska u Novu Bilu, Vitez i Busovaču, prvog hrvatskog predsjednika i tvorca hrvatske države, dr. Franje Tuđmana, 14. lipnja 1994. godine, dok je još uvijek u Bosni bjesnio rat sa srpskim agresorom i tzv JNA, pa i na obližnjem Vlašiću, tek nekoliko kilometara zračne udaljenosti od crkve-bolnice u Novoj Biloj.
Viđenim u toj improviziranoj bolnice, bio je vidno potresen i tom je prilikom javno obečao, a sat-dva kasnije i Vitezu i ponovio, da će Hrvatska Hrvatima Lašvanske doline, Hrvatima srednje Bosne, izgraditi novu, suvremenu bolnicu. I već tada, iako je bilo sumnjivaca, nevjernih Toma, kod mnogih Hrvata vratio se optimizam, odagnane su crne misli – kuda i kamo- kada rat završi. A neviđeno oduševljenje i optimizam zavladali su kada je, pet mjeseci kasnijer, 19. listopada 1994. godine, na velikoj svečanosti, uz nazočnost visokih dužnosnika HR – Herceg Bosne i Hrvatske, crkvenih velikodostojnika, sinjskih alkara, Tereze Kesovije (pjevala je i „Srebrena Bosna“, a tisuće prisutnih je plakalo), uz više od 10 tisuća okupljenih građana, na Dubravama nedaleko crkve – bolnice, položen temeljni kamen za novu bolnicu koju je ovdašnjim Hrvatima obećao dr. Franjo Tuđman.
Stoga, već tada, nije bilo teško zaključiti, ističući ulogu i značaj crkve-bolnice u ratnom opstanku Hrvata na ovim prostorima, da je gradnja i izgradnja nove, sada Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“ čvrti temeljac ostanka Hrvata u Lašvanskoj dolini, pa i na širem srednjobosanskom području. A na tom temeljcu, za pet godina izrasla je nova bolnica, jedna od najljepših i najfunkcionalnijih u Bosni i Hercegovini pa i u široj regiji, dar Hrvatske svojim hrabrim, odlučnim i nepokolebljivim sunarodnjacima koji su davali i dali i svoj značajan doprinos u stvaranju i kasnije u obrani drage im Hrvatske.
I upravo zato, na svaku godišnjicu početka gradnje bolnice i njezinog završetka, Hrvati s ovoga područja sa sjetom, poštovanjem i ljubavlju, se sjete dr. Franje Tuđmana, posebno na godišnjice njegove smrti, najzaslužnijeg za novu bolnicu, za ovdašnje Hrvate i daleko više od toga.

Prema izviješću kojega su Stožeru zdravstva HVO-a i Vladi R. Hrvatske 4. lipnja 1993. poslali tadašnji ravnatelji fra Franjo Grebenar i dr. Tihomir Perić, te kirurg Branislav Kuliš i tajnik bolnice fra Zoran Livančić, u crkvi – bolnici tada su radila 3 kirurga, 3 liječnika opće prakse, 2 anasteziološka tehničara, 2 sestre instrumentalke, 1 farmaceut, te veći broj drugog srednjostručnog medicinskog osoblja.
Danas u novoj i suvremeno opremljenoj Hrvatskoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ ukupno je uposleno 260 djelatnika, od toga 42 liječnika specijalista, 187 medicinskih sestara, te 34 ne medicinska djelatnika. Ravnatelj bolnice je primarijus dr. Velimir Valjan, a glavna medicinska sestra, časna Ankica Tomas.

Pred kraj rata i u prvim godinama poraća na ispomoć u bolnicu u Novu Bilu dolazili su liječnici iz svih krajeva Republike Hrvatske, njih čak 354. No, kadrovska problematika je i sada prisutna u ovoj bolnici a ublažavaju je liječnici koji u Novu Bilu na ispomoć dolaze iz KB Mostar.

Improvizirana bolnica smještena u crkvi medicinski je zbrinjavala područje opkoljene Lašvanske enklave, tj. oko 70 tisuća stanovnika s prognanicima, uglavnom hrvatske nacionalnosti.
U periodu od 19. listopada 1992. pa do 1. travnja 1994., kada su se otvorile mogućnosti medicinskog zbrinjavanja ranjenih i teško bolesnih i u drugim medicinskim ustanovama u BiH (KB Mostar) i u R. Hrvatskoj, u novobiljanskoj crkvi-bolnici ukupno je zbrinuto 14.500 pacijenata, a bolnički je liječeno 7.260 pacijenata. U veoma teškim uvjetima  u kakvim se radilo u Europi još u vrijeme Drugog svjetskog rata, izvedeno je 1260 operativnih zahvata u spiralnoj lokalnoj anasteziji, dok je u improviziranom rodilištu smještenom u jednoj privatnoj kući u neposrednoj blizini crkve-bolnice, rođeno je 721 dijete.

S radom je počela novoizgrađena Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“ 28. studenog 1999. godine. Preseljenje i početak rada izvršeni su bez ikakve pompe a razlog za to je bila bolest inicijatora i pokrovitelja izgradnje bolnice dr. Franje Tuđmana. A nakon što je 721 mališan svijetlo dana ugledao u improviziranom rodilištu crkve-bolnice smještenom u privatnoj kući, odnosno u prostoru nekadašnje mjesne gostionice, 28. studenog u 9 i 15 sati u novoj bolnici je rođen zdrav dječak težak 3.350 grama. Sretni roditelji su Ankica (1975.) i Zoran Katana iz Kiseljaka. Dječak je dobio ime Slaven, a porodio ga je dr. Boris Škarica.
Tog je dana izvršena i prva operacija, a upaljeno slijepo crijevo petnaestogodišnjem Borisu Baji iz Nove Bile odstranio je dr. Željko Martinović.
Novoizgrađena i suvremeno opremljena bolnica ima odjele ginekologije, kirurgije, interne medicine, radiologije i pedijatrije, te poliklinički dio.

{gallery}drustvo/bolnica_novabila{/gallery}

Zvonimir Čilić / Večernji list