FOTO: Akcija vrijedna hvale – Zavjetna hodočašća na grob nepoznatog

Iako nigdje, ni slovom, kako se to zna reći, nije zabilježeno, označeno kao svetište, otkud i zašto onda veliki broj hodočasnika koji pohode „Gropčić”, kako se to mjesto hodočašća u narodu zove. A riječ je o mjestu u općini Vitez, grobu nepoznate osobe, nepoznatog vremena ukopa, starosti, spola, narodnosti, vjeroispovijesti, pa tako i razloga hodočašća na to mjesto, grob, bez ikakvog vjerskog obilježja.

A tu se zavjetno dolazi, moli, pale se svijeće, ostavljaju se vjerska (katolička i muslimanska) obilježja i znamenja, skrušeno uz molitvu se obilazi grob neznanog. Od kada se na to mjesto hodočasti nitko ne zna reći. Međutim, u narodu je rašireno vjerovanje o nadnaravnim moćima koja iz i stog mjesta „isijavaju”, o ispunjavanju zavjetnih i skrušenih molitvi za ozdravljenjem, ali i rješavanju, kada se čini da je već svaka nada izgubljena, nekih drugih za pojedinca i obitelj nerješivih problema.

Crkva se o ovom dugogodišnjem fenomenu ne izjašnjava, a hodočasnika i zavjetovanih je sve više i više. Katolici u najvećem broju, ali ne i jedino, dolaze na mladi utorak, a pripadnici drugih konfesija posebno određen dan za hodočašće nemaju.

To mjesto hodočašća nalazi se samo nekoliko metara iznad ceste, 700 – 800 metara cestom od samostana časnih sestara u Vitezu prema Zenici, a grob je godinama, nitko ne zna od kada, bio obilježen samo sa dvije kamene gromade. Hodočasnici, znani i neznani iz Viteza i iz drugih mjesta srednje Bosne, to su mjesto povremeno uređivali, održavali, ograđivali, no na to se u komunističkom sustavu nije blagonaklono gledalo, pa je grob, to mjesto hodočašća, znalo zarasti u korov. Ali hodočašće nije prestajalo. U proteklih dvadesetak godina hodočašćenja na Gropčić su sve brojnija a 2005. zavjetujući se za svoje bolesno dijete, Željko Blažević s Koričana (naselje na platou Vlašića) s puncem Jozom Perkovićem (iz Nadioka u općini Vitez) ogradio lijepom betonskom ogradom. Međutim, u kišnim i zimskim danima s ceste, tih desetak metara strmog uspona do groba, bilo je vrlo teško doći zbog blata, klizavice, snijega.

No, prije nekoliko mjeseci rješavanju tog problema i potpunog uređenja mjesta hodočašća samoinicijativno se prihvatio vrijedni, uvijek spremni nešto raditi i uraditi za opće dobro, bez ikakvih novčanih naknada, Vitežanin Ivica Skopljak. Sa svojim zetom Mladenom i trojicom unuka, Filipom, Hrvojom i Joškom, uz povremenu pomoć Ratka Strukara, Stipe Livančića, Drage Pranjkovića, Marka Radoša, Ivice Mlakića, Ante Strukara, Dragana Garića – Garasa, Ratka Matića, Josipa Buhe i Branka Ramljaka, uz donacije u materijalu viteških tvrtki „Ganik” (Nikola Garić), „Maks” (Vlado Rajković, „Bogner” (Jozo Miškić, „Horizonta” (Ranka Garić), „Mermer” (Ratko Strukar) Požg” (Žarko Gugić), „Eurodom” (Anđelko Šarić), „Komp-ing” (Nenad Rajić), „Sigma-SK” (Borko Novak), „Tomaago” (Tomo Maros), Zoran Šafradin i „Bošnjak commerc” (Franjo Bošnjak, uradio je veliki posao. Urađena je lijepa i kvalitetna ograda od nehrđajućeg materijala pa je ovom mjestu hodočašća dat drugi, neuporedivo ljepši i prepoznatljivi izgled, kakav i zaslužuje svako mjesto gdje ljudi skrušenošći i zavjetno dolaze i mole se za zagovor kod Svevišnjeg i traže pomoć u nevolji koja ih je snašla.

gropcic2gropcic3gropcic4gropcic5gropcic6ivica skopljak

Zvonimir Čilić / vitez.info