Filmska priča Hrvata: Rođen u BiH za vrijeme rata, u Njemačku otišao trbuhom za kruhom…

Gladijator zvan Robocop nastavio je mljeti konkurente u najjačoj europskoj organizaciji slobodne borbe. Nova žrtva Roberta Soldića (25), borca koji ima nadimak po slavnom filmskog kiborgu, bio je 11 godina stariji Poljak Michal Materla.

Moji su svi Hrvati

Nakon umirovljenja Cro Copa, Soldić je najperspektivniji hrvatski MMA borac koji je popularan u Poljskoj koliko i u Hrvatskoj, a ondje možda i više, jer je ugovorom vezan za poljsku organizaciju KSW. Uostalom, u očima tamošnjih MMA fanova, drukčije nije moglo niti biti jer pred sobom ne samo da imaju borca velikog srca i razorne snage nego i sportaša koji ima filmsku priču. A takvim ga je još prije dvije godine za jednu borbu najavio sportski direktor KSW-a Wojslav Rysiewski:

– Priča Roberta Soldića je za film. Zamislite Hrvata, rođenog u Bosni za vrijeme građanskog rata, sina vojnika, emigranta iz ratom rastrgane zemlje koji odlazi u Njemačku i živi u dvorani 18 mjeseci da bi trenirao MMA. I borca koji je za svoju prvu veliku borbu sam vozio 20 sati. Vozio se Roberto i dok smo s njim ovaj put razgovarali, ali ovaj put podalje od volana, zajedno sa svojim menadžerom Ivanom Dijakovićem. Baš su se vozili iz Łódźa u Düsseldorf, grad u kojem živi i trenira.

– Svi su moji Hrvati, a mama mi je još 1995. izvadila domovnicu na temelju koje sam dobio i putovnicu. Moj djed je bio poštar kojeg su iz Dalmacije poslali u Travnik nakon čega je radio u Staroj Bili, selu od 500 duša. Na tim lokacijama započeo je Roberto trenirati kao sam svoj majstor po čemu podsjeća i na Cro Copovu priču.

– Trenirao sam ragbi i džudo, no nakon što sam odgledao jednu MMA priredbu, poželio sam to. Imao sam tada 16 godina i svi su mi govorili da sam lud, da je to preopasno, no ja od tog dana nisam stao trenirati.

A kada je poželio trenirati pod nečijim vodstvom uputio se, trbuhom za kruhom, u Njemačku. – Bio sam drukčiji. Nisam imao puno prijatelja jer moji vršnjaci su se provodili, a meni se činilo da to nije za mene, a kada sam u Bosni dobio prve tri borbe, rekao sam da je to za mene. Mi iz Bosne uvijek smo imali srca, a nedostajalo nam je discipline i zato sam i odlučio otići u Njemačku i sada sam discipliniran poput Nijemaca. Doduše, kada bih dobio po glavi na sparingu znao sam se pitati što mi sve to treba, no imao sam vjere. Kada sam došao u Njemačku, nisam znao niti riječi njemačkog jezika koji sam naučio bez da sam išao na tečaj, nego na ulici. A kako je to izgledalo prvih godinu i pol dana, ispričao nam je njegov današnji menadžer Ivan Dijaković:

– Mi smo se upoznali u Sarajevu, tijekom jedne FFC-ove priredbe, kada mi je on kazao da bi htio doći u Njemačku jer u Vitezu nije imao mogućnosti za kvalitetan borilački trening. I on je i došao te je, u prvo vrijeme, spavao u sobici u sklopu dvorane u kojoj nije bilo ni kuhinje pa je jeo hladnu hranu i trenirao tri puta dnevno.

Iznenađenje za navijače

A takav fanatizam morao je biti nagrađen pa je Roberto danas borac velike perspektive, borca kojeg ćemo, vjerujemo, prije ili poslije vidjeti u najjačoj svjetskoj organizaciji slobodne borbe UFC-u. Ističe to i Dijaković:

– Robo je već sada za UFC spreman, no on ima ugovor sa KSW-om za još tri borbe. Nije taj ugovor neraskidiv, no on je izgradio svoje ime upravo u ovoj organizaciji i to treba poštivati. Uostalom, on je jedan od najbolje plaćenih MMA boraca u Europi, a i dovoljno je mlad da za UFC ima vremena.

Ima jedan koji je bolje plaćen od njega i zovu ga Kanibal. Riječ je o prvaku do 84 kg (Robocop je prvak do 77 kg) Mamedu Kalidovu, Čečenu koji se skrasio u Poljskoj.

– Svi sada žele vidjeti taj okršaj dvojice šampiona iz susjednih kategorija. Bila bi to najveća borba u povijesti KSW-a, a njezina lokacija mogla bi biti veliko iznenađenje za poklonike MMA iz Hrvatske – ističe Dijaković.