Evo zašto se ljudi na starim fotografijama ne smiju

Kada pogledate fotografije iz davnih dana, često ćete vidjeti da su ljudi na fotografijama zauvijek ostali ozbiljni.

Ljudi u prošlosti nisu nužno bili depresivniji, tužniji ili mračniji od nas. Nisu okolo hodali i deprimirali sve oko sebe, iako su u tim vremenima itekako imali razloga za to. Njihove ozbiljne fotografije zapravo govore nešto drugo, a to je da su imali drukčiji odnos prema vlastitim fotografijama. Kada su se fotografirali za njih je to bio važan trenutak. Fotografiranje je bilo jako rijetko i nije ga mogao svatko priuštiti. Ljudi se nisu slikali svaki dan, a neki su to napravili samo jedan put u životu.

Poziranje za kameru izgledalo je kao da poziraju za slikara, jer je otprilike toliko dugo to trajalo – dok se fotograf namjesti, dok namjesti ljude, dok namjesti svjetlo… Tada nisu postojali programi u kojima su se greške mogle ispraviti, one su zauvijek ostajale zabilježene na fotografiji.

No, prave slikare koji bi crtali portrete mogli su si priuštiti samo najbogatiji, a fotografije i oni malo siromašniji. Upravo zato su ljudi dosta ozbiljno shvaćali taj veličanstveni trenutak koji si možda više nikada neće moći priuštiti.

Danas, kada svatko od nas dnevno napravi na desetke fotografija i selfieja teško je shvatiti koliko je intimno značenje svaka fotografija nekada imala za one koji su se fotografirali.

Fotografije su danas znak nekakve društvenosti, na fotografijama predstavljamo sebe kao sretne ljude. Smijemo se na bezbroj selfieja, koji su u odnosu na stare portrete zapravo samo trenutna sreća. U usporedbi s nekadašnjim portretima selfieji nemaju nikakvu umjetničku vrijednost, pa čak niti toliku da ih se baci u smeće – dovoljno ih je izbrisati. Ovi nenasmijani ljudi na starim fotografijama vjerojatno su se zabavljali kao i mi, ali nisu imali histeričnu potrebu to na fotkama pokazivati, piše Guardian.

Prethodni članakGoogle uvodi promjenu zbog lažnih vijesti
Sljedeći članakDamir Nikšić: Da nije trotoara, ne bi bilo ni države