Dvostruki aršini

Od kako je u petak 6. lipnja stigao u Hrvatsku, krenula je nova, rekli bismo, neviđena hajka na Darija Kordića i sve one koji su ga tog popodneva na Plesu dočekali, na sve one koji i dalje, pa i unatoč drakonskoj haškoj kazni (25 godina zatvora) ne vjeruju u njegovu krivicu.

Već tog dana, na dočeku u zagrebačkoj zračnoj luci reagirao je nevladin aktivist Zoran Ivančić koji desetak i više godina, kako pišu mediji, živi u Sarajevu i njegova družica, bošnjakinja ako to nešto može značiti, povikali su ubojico, ubojico…! Zanimljivo je, ili bar indikativno, od vrlog aktiviste, Hrvata iz Zagreba s tomislavgradskim korijenima, koji već odavno živi i „djeluje“ u Sarajevu, ni glasa se nije čulo kada su iz Haaga, nakon odležane kazne, kući u BiH stizali general Armije BiH, Enver Hadžihasanović i brigadir Armin Kubura, dočekivani i slavljeni od bošnjačkog vojnog i političkog vrha. Ni glasa se nije čulo, niti je bilo prosvjednih reakcija aktiviste Ivančića kada je haški osuđenik za ratni zločin, general Rasim Delić, pokopan uz najviše vojne počasti, uz nazočnost bošnjačkog političkog vrha. No, treba reći da je Zoran Ivančić, do tada potpuni anonimus u svakom pogledu, tim činom doživio svoj trenutak slave, postao junak i pažnje vrijedan bošnjačkih medija. Međutim, pitanje je za Ivančića od Hrvata iz srednje Bosne, zašto, tako hrabro, kao što je otišao u Zagreb kazati Kordiću tko je i što je on, nije otišao na Pale,  na doček osnivača Republike Srpske i SDS-a, Momčila Krajišnika, nakon što je izdržao hašku kaznu i stigao u BiH. Naravno, odgovor Ivančićem Hrvati neće dočekati, mada razloge ne odlaska na Pale (ili u Banja Luku na doček Biljane Plavšić) i nije teško dokučiti. Zna se, naime, na Palama ili u Banja Luci ne bi hrabri Ivančić dobio tek poneku ćušku kao što je dobio u Zagrebu.

„Razapinje se, „čereči“ se poštovani biskup Vlado Košić, upire se prstom u Crkvu, pišu se pisma Svetom Ocu, traži se kazna za neprimjerene geste (doček Kordića u Zagrebu op.a.) biskupa Košića, okupljaju se, zanimljivo je, ispred zagrebačke prvostolnice, lezihljebići, predstavnici nevladinih udruga, jedno šaroliko društvo „baba i žaba“, koje tek po osnovu napada na crkvu, na pokojnog Franju Tuđmana i njegove „poslušnike“ iz BiH, koje za njih personificira upravo Dario Kordić, mogu zajedno i nađu zajednički jezik za svoje smišljene juriše. Ti lezihljebići nose ispisana imena nevinih žrtava Ahmića koje, baš nitko normalan, ne negira ili, ne daj Bože, omalovažava. Međutim, pitanje je, pa i unatoč haškoj presudi, je li i koliko, za taj zločin, na bilo koji način,  kriv Dario Kordić. Neizostavno se nameće i pitanje, što to šaroliko društvo,koje godinama dobro živi na jaslama siromašnog državnog proračuna, zna o zločinu u Ahmićima, što znaju, i da li uopće žele znati, što su sve doživjeli (a mnogi nisu preživjeli) Hrvati na tom području od pripadnika Armije BiH i mudžahedina koji su se, kao legalna postrojba te Armije, borili protiv Hrvata i nad njima strašne zločine činili. Zna li ta okupljena družina pred zagrebačkom katedralom, da su Hrvati srednje Bosne, dan nakon njihovog prosvjeda, 8. lipnja, obilježili tužnu dvadeset prvu godišnjicu progona dvadeset tisuća Hrvata Travnika s njihovih vjekovnih ognjišta? Znaju li oni da je tog dana prije 21 godinu, najtragičnijeg dana u povijesti Hrvata Travnika i širega područja, zapaljeno više od 2 tisuće njihovih domova i isto toliko gospodarskih objekata? Znaju li, da li uopće žele znati,da je tog 8. lipnja na mjestu Bikoši u travničkoj župi Guča Gora, strijeljano  37 ranjenih i zarobljenih vojnika i hrvatskih civila, a za tijelima 22  ubijenih još uvijek se traga. Uz pljačku, palež, progon…, teško je oštećena i opljačkana crkva u župi Brajkovići iz koje su tog 8. lipnja prognani svi župljani, a bilo ih je 5.600. Oštećene su i opljačkane crkve u Travniku, u Docu, teško je oštećen i opljačkan znameniti franjevački samostan u Gučoj Gori…! Tri dana kasnije od prosvjeda ispred zagrebačke katedrale, 10. lipnja, u Vitezu je obilježena tužna dvadeset i prva godišnjica pogibije osmoro viteških mališana koje je zauvijek u igri prekinula muslimanska granata ispaljena s obližnjih  položaja Armije BiH. Nabrajati bi se moglo u nedogled jer, za 316 dana  potpune blokade Lašvanske doline od desetostruko brojnijih muslimanskih snaga, nad Hrvatima su počinjeni brojni stravični zločini (Križanćevo Selo, Buhine Kuće, Zabilje,  Miletići, Bilivode, Čajdraš, Šušanj, Čukle, Orašac…), a od tih vrlih nevladinih udruga, udruženja i organizacija iz Hrvatske i BiH nikada se ni glasa nije čulo. Da li oni uopće znaju gdje su ta stratišta, da za te strašne zločine još nitko nije odgovarao?

Darija Kordića u nedjelju u Busovači dočekalo je više tisuća Hrvata s područja Lašvanske doline, srednje Bosne, iz Hercegovine i Hrvatske. Pa zar bi tolika masa ljudi, koju su bošnjački mediji sveli na nekoliko stotina, Darijevih suboraca, prijatelja, gospodarstvenika, kulturnih i vjerskih dužnosnika…, tako i na taj način dočekalo ratnog zločinca? Sigurno ne, kao što je i nedvojbeno da nitko od njih ne suosjeća s rodbinom žrtava u Ahmićima. Na Darijev doček došli su i visoki  hrvatski dužnosnici političke izvršne i zakonodavne vlasti općina, županija, Federacije i Bosne i Hercegovine. Je li svi oni pozdravljaju zločin za koji je Dario Kordić suđen i osuđen?

Na brzinu, isti dan kada je Dario Kordić stigao u Busovaču digla se bošnjačka „kika i motika“ iz medija, stranaka, nevladinih udruga, udruženja, pojedinaca…! I Kordiću se još jednom sudilo, presuđivalo, a atakiralo se, tražilo je, tko zna od koga sve, čak 27 bošnjačkih udruga i udruženja, od „Oštre nule“ iz Banja Luke do „Bogumila“ iz Bratunca, kako se sve zovu (tko ih tolike „hrani“, financira, komu ih toliki broj treba, za koga i s kojim nakanama rade…?), smjena čelništva HDZ-a BiH koje je bilo na dočeku Kordića u Busovači. Smjenu traže, odlučno, naredbodavno, što prije, odmah! Preko društvenih mreža se prijeti, na najgori i najvulgarniji način, čak se prijeti i pajserima, smaknućima…! U tu harangu 27 bošnjačkih udruga, udruženja, nevladinih organizacija, uključilo se i Udruženje „Majke Srebrenice“, što se u srednjoj Bosni sa žaljenjem konstatira i komentira. A daleko bi bilo bolje, korisnije, ljudskije da su, a nikada nije kasno, članice Udruženja „Majke Srebrenice“ došle u Lašvansku dolinu i upoznale „Majke Lašve“ koje, na žalost, nisu kvalitetno organizirane kao one, ali istu bol nose i sigurno bi se brzo razumjele i jedne za nevolju i bol drugih suosjećale. Jer, i u Lašvanskoj dolini je stotine majki u počinjenim zločinima ostalo bez sinova, kćeri, supružnika…, i na ovom području ima majki koje su izgubile po dva, tri sina i supruga, koji su ubijeni a ne poginuli u borbama. Na desetine je pojedinaca koji su u zločinima počinjenim od strane pripadnika Armije BiH u Brajkovićiima, Gučoj Gori, Maljinama, Križanćevu Selu..,. izgubili zauvijek deset, petnaest pa i više članova obitelji i bliže rodbine. A za te zločine još nitko nije odgovarao i nitko od tih nevladinih udruga iz BiH i iz Hrvatske nikada nije digao glas osude, nitko od njih nije prosvjedovao kada su iz Haga, nakon izdržane kazne kući stizali njihovi nepravedno osuđeni heroji. A svi uglas tvrde, bjesne, ukazuju, pokazuju, prijete…: Kordić je ratni zločinac, to potvrđuje haška presuda? Što je posrijedi? Dvostruki aršini, dvoličnost, zle namjere… ili nešto drugo?

Prethodni članakFOTO: Vitez domaćin izložbe umjetničke fotografije
Sljedeći članakVIDEO: Jakov Sušac nam donosi film “Dobro jutro Doboju”