Dvadeseta godišnjica zločina u Buhinim kućama

misa-1

misa-1misa-2misana-grobu-kcerke-i-unukaratni-zapovjedniciS dužnim pijetetom, polaganjem cvijeća, paljenjem svijeća i molitvom Vitežani su se u četvrtak sjetili svojih 27 vojnika i civila koje su pripadnici Armije BiH ubili prije dvadeset godina, 9. siječnja, u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće.
Svetu misu zadušnicu, uz koncelebraciju fra Ivana Kasala i fra Brune Ćubele, u mjesnom groblju Topala gdje je i pokopan najveći broj žrtava ovoga zločina, predvodio je viteški župnik fra Marko Kepić.

Sveto misi prethodilo je polaganje cvijeća uz veliki spomen-križ postavljen na ulazu u groblje. To su učinili rodbina, prijatelji i suborci, predstavnici općinskih i srednjobosanskih županijskih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata. Cvijećem i upaljenim svijećama žrtvama ovog strašnog zločina poklonili su se i predstavnici općinskih struktura vlasti predvođeni predsjednikom Općinskog Vijeća, Tomislavom Bošnjakom – Matićem. To su učinile i federalne parlamentarne zastupnice Katica Čerkez i Slavica Josipović, te visoki dužnosnici HDZ-a BiH i HDZ-a 1990..

Tog 9. siječnja, pod okriljem maglovite noći, pripadnici najelitnijih postrojbi Armije BiH probili su crte obrane I bojne Viteške brigade HVO-a, upali u selo i među vojnicima i mještanima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Opljačkano je i zapaljeno na desetke kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtva bila su i devetorica pripadnika PPN Munje iz Travnika, koji su uhićeni na spavanju, svirepo mućeni i ubijeni. Za ovaj strašan zloćin za što postoji video dokumentacia još uvijek nitko nije odgovarao niti je, do sada, proces istrage pokrenut.

Prema mnogim procjenama vojnih stručnjaka, taj 9. siječnja 1994. godine, bio je jedan od najtežih u devetomjesećnoj obrani potpuno opkoljene Lašvanske doline od višestruko brojnijeg i naoružanijeg neprijatelja.

Upadom u naselje Buhine Kuće, presječena je cestovna komunikacija Vitez – Busovača, a krajnji cilj bio je spojiti se sa svojim postrojbama u obližnjoj Vranjskoj, vojno presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela što bi, ustvari, bio i početak kraja obrane ovih prostora na kojima je u vrlo teškim, čak nemogućim uvjetima živjelo više od šesdeset tisuća Hrvata. Da bi u tomu i uspjeli istovremeno su na još nekoliko mjesta napali crte obrane Viteza, a najžešće s južne strane na naselje Sofa, gdje su u žestokim višesatnim borbama, nadomak gradskog središta, poginula četiri bojovnika, a dvadesetak ih je ranjeno. Poginula su i dvojica istaknutih članova zapovjedništva III bojne Viteške brigade HVO-a, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.

Z. Čilić