Dvadeseta godišnjica generacije “nesuđenih” maturanata

Završna generacija učenika Srednje škole „Vitez”, informatičari, strojari i kemičari, iz 1993., proteklog vikenda okupili su se u svom Vitezu, njih ukupno šezdesetak, da proslave dvadesetu godišnjicu mature koju niti su polagali niti bilo kada položili. U tomu ih je spriječio krvavi rat koji je u Vitezu počeo 16. travnja 1993. godine, pa su se nesuđeni maturanti razišli „kud koji mili moji” – inozemstvo tko je stigao pobjeći, mobilizacija i vojne postrojbe…, pa do, oni najsretniji, studija, daleko od ratnih strahota!

I mnogi od njih punih 20 godina se nisu vidjeli, niti bilo kakve kontakte imali. Jer, rat i životni putovi su ih rastavili, a želja za oživljavanjem predratnog „najljepšega đačkoga doba”, ponovo ij sastavila. Najprije su se okupili u školi s nekoliko svojih profesora odakle su se u travnju 1993. razišli „ko rakova djeca”, a onda i na lijepom druženju do zore u hotelu „Vitez”, u svom rodnom Vitezu.