Cvijećem, upaljenim svijećama i molitvom opijela na travničkom ratnom groblju Prahulje u nedjelju prije podne, na dvadeset i prvu godišnjicu, počelo je obilježavanje progona i stradanja Hrvata Travnika, najvećeg u višestoljetnoj povijesti života hrvatskog naroda na ovom području.
Naime, 8. lipnja 1993. god., iznenada, brojčano daleko nadmoćnije vojne snage Armije BiH u čijim su redovima bili i brojni mudžahedini, napale su postrojbe HVO-a, dotadašnjeg saveznika u borbi protiv srpskih paravojnih snaga i tzv. JNA. Tog 8. lipnja i narednih nekoliko dana potisnuli su postrojbe HVO-a na plato Vlašića i u Lašvansku dolinu. A o kakvom se teroru i svirepošću pripadnika Armije BiH radilo neka ilustrira i činjenica da su se pripadnici HVO-a i hrvatski civili koji nisu mogli izbjeći u Lašvansku, bježali i povlačili se, ne želeći se predati postrojbama A BiH, na Vlašić koji su u potpunosti kontrolirale paravojne srpske snage, protiv kojih su se, do tada, žestoko borile hrvatske postrojbe ali i snage A BiH.
Samo tog tragičnog dana, 8. lipnja 1993. god. Poginulo je ili svirepo ubijeno 112 hrvatskih branitelja i civila hrvatske nacionalnosti, a do sredine lipnja s područja travničke općine prognano je blizu 20 tisuća Hrvata, a nekoliko tisuća njihovih domova i gospodarskih objekata je opljačkano i u najvećem broju srušeno ili zapaljeno. Do kraja rata ukupno je poginulo i ubijeno 427 branitelja pripadnika travničkog HVO-a i 124 hrvatska civila.
Uz spomen-obilježje na travničkom ratnom groblju Prahulje, uz molitvu opijela koju je predvodio novobiljanski župnik fra Slavko Petrušić, cvijeće su položili i svijeće upalili članovi obitelji poginulih i nestalih, suborci, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, predstavnici izvršne, zakonodavne i političke vlasti te pripadnici Oružanih snaga BiH. Među njima bili su generali Ilija Nakić i Tomo Kolenda, predsjednici županijskih odbora HDZ-a 1990. Anto Bilić i HDZ-a BiH, Lidija Bradara, srednjobosanski županijski ministar MUP_a Jozo Lučić, zamjenik predsjednika HDZ-a BiH, Nikola Lovrinović i brojni drugi.
Tim povodom cvijeće je položeno i svijeće su upaljene i uz spomen-obilježje podignuto na prevoju Ovnak, u travničkoj župi Brajkovići iz koje je prognano svih 5.600 župljana hrvatske nacionalnosti. Uz dužni pijetet molila se i molitva opijela za duše 132 poginula, ubijena i nestala župljanina.
Tih dana, u žestokim napadima na postrojbe HVO-a, na hrvatska naselja i sve što je bilo hrvatsko, počinjeni su i mnogi zločini, a najstravičniji na mjestu Bikoši iznad naselja Maljine u župi Guča Gora. Na tom mjestu pripadnici 7. muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa A BiH, u čijim su se redovima borili i pripadnici mudžahedinske postrojbe El mudžahid, strijeljano je 37 zarobljenih i ranjenih pripadnika HVO-a i civila iz župa Guča Gora i Brajkovići. Za tijelima 22 strijeljana još uvijek se traga, a za ovaj strašni zločin i brojne druge počinjene nad Hrvatsima Travnika, još nitko nije odgovarao. I na Bikošima, uz podignuto spomen-obilježje, položeno je cvijeće, upaljene su svijeće i uz prikladnu molitvu, s dubokim pijetetom, odana je počast strijeljanim.
Ovaj put, a kako je to bilo ranijih godina, na groblju Prahulje, te uz spomen-obilježja na Ovnaku i Bikošima nisu slavljene svete mise zadušnice zbog zauzetosti svećenika vjerskim svečanostima blagdana Svetoga Duha, nebeskog zaštitnika župe Nova Bila i župne crkve, u ratu Franjevačke bolnice „Dr, fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj. Svetu blagdansku misu u dvorištu župne crkve u Novoj Biloj, uz prisustvo više tisuća vjernika iz cijele Lašvanske doline, predvodio je biskup Pero Sudar.
Z. Čilić
