Visoke temperature nisu ono jedino što donese početak lipnja u Središnjoj Bosni. Zavlada neobjašnjiva nemoć u zraku, tuga, bunt i potreba da se ispriča neispričano. Kome? Zašto? Mise zadušnice nižu se jedna za drugom. Puno je onih koji oplakuju i vjeruju. Vjeruju u Božju pravdu. Nakon 24 godine, ona se čini jedina dostižna.
A onda dođe 10. 6. i Dolina sama ispriča svoju najtužniju priču o Podgradini. O malenim ljudima koji nisu željeli da im vrtlog rata oduzme pravo na igru, smijeh i vjeru u okončanje svakodnevnog straha. Na žalost, ta igra ih je učinila metom. Netko s obližnjeg brda taj dan je zaboravio da je čovjek i malenim ljudima zamjerio je njihova imena. I strani mediji su zaboravili svoju primarnu ulogu: Izvještavati. Taj dan nisu izvještavali. Taj dan svijet nije čuo vapaj iz Viteza, iz Lašvanske doline.
Svijet i dalje ne čuje. Ne zna istinu. Pravosuđe šuti. Ali istinu znamo mi. I dužni smo je govoriti, mi u Lašvanskoj dolini! Zbog Sanje, Milana, Dragana, Dražena, Borisa, Sanje, Augustine i Velimira. Zbog zbog zdravih temelja na kojima ćemo graditi budućnost.
U subotu, 10. lipnja 2017. godine u 18,00 sati biti će služena sveta misa zadušnica na spomen obilježju Osmica.
Ivan Volić
