Tisuće kupaca svakoga dana posjećuje Poslovno-trgovački centar u Vitezu, vikendom desetine tisuća i mnogi od njih zavide (?) Vitežanima na ovom, po svim parametrima, Centru europskoga ranga, nedvojbeno najvećeg i najposjećenijeg ne samo u BiH nego i na širem području.
Na sreću, najveći broj njih nema potrebu ići u grad, u središte Viteza, jer bi nakon europskog trgovačko-poslovnog centra, samo kilometar, dva dalje, u središtu grada doživjeli veliko iznenađenje, veliko razočarenje.
Naime, i u inače zapuštenom gradu, na svakom koraku se pilaju, cijepaju drva, svježe usječena kvalitetna bukovina iz obližnje planine Kruščce, nekada prekrasnog šumovitog, izvorištima i šumskim životinjama bogatog područja, koje se već niz godina nemilosrdno uništava planskom (?) i neplanskom sječom bukovine za ogrjev. I štete su sve veće, uništava se šumski kompleks, izvorišta odakle se već desetljećima pitkom vodom opskrbljuju Vitez i Zenica, sve je više „gole sječe“, sve je više drvokradica…
A treba reći da je grad Vitez centralno grijanje imao prije više od četrdeset godina, a uz tek poneki grad u BiH i odmah nakon završetka rat. Već petnaest i više godina Vitežani se griju na drva, a na vidiku nema naznaka da bi se na tom planu nešto pozitivno moglo promijeniti. Na žalost, bar tako se čini, za to od nadležnih baš nikoga nije briga. I Vitežanima ništa drugo ne preostaje nego legalno i ilegalno kupovati, rezati, cijepati, slagati u sred ljetnoga zvizdana za skore zimske dane „drva njihova nasušna“.
