Drago Josipović ispraćen na posljednji počinak porukom “Ja sam nevin”

Posljednji ispraćaj našeg sugrađanina, Drage Josipovića, održan je danas na groblju Topala. Brojni Vitežani, svih vjera i nacija, ali i velik broj prijatelja, poznanika, predstavnika vjerskog, političkog i društvenog života okupio se na posljednjem ispraćaju Drage Josipovića.

Župnik viteške župe, fra Velimir Bavrka, istaknuo je žrtvu koju je Drago Josipović za cijenu istine podnio za života. Veliki žrtvu podnijeli su i članovi najuže obitelji, prije svega supruga Slavica Josipović i djeca, Goran i Nikola Josipović.

“U knjizi Haaška priča Zoran Kupreškić je napisao kako je krivica Drage Josipovića jednaka njegovoj ili krivici njegovog brata, koji su oslobođeni svih optužbi”, naglasio je fra Velimir Bavrka.

Za vrijeme haaškog uzništva Drago Josipović, kao i njegovi odvjetnici, nikad nisu komentirali visinu presude, nego ustrajali na njegovoj nevinosti, odnosno na tomu da je presuda donesena bez ijednog relevantnog dokaza. Puno simbolike bilo je i danas na posljednjem ispraćaju gdje je na križu od cvijeća bilo ispisano “Ja sam nevin”!

Drago Josipović, tihi, mirni i čestiti čovjek, rođen je 1955. godine, nepravedno je optužen od strane Haaškog suda za navodno počinjeni ratni zločin počinjen nad Bošnjacima u selu Ahmići 16. travnja 1993. godine. Skupa s još devetoricom optuženih Hrvata iz Lašvanske doline 6. listopada 1997. godine dragovoljno se predao Međunarodnom sudu u Haagu. To je Drago učinio, kako je bezbroj puta govorio i isticao, s  vjerom u pravdu i istinu, čega se ni najmanje nije bojao. Na žalost, za Dragu Josipovića pravde i istine nije bilo, i uz lažna svjedočenja jedne Bošnjakinje iz Ahmića i spletom nekih drugih okolnosti, drakonski je kažnjen i stoički je u Haagu i u španjolskim zatvorima odležao tek nešto manje od 9 godina. A uopće mu nije dokazano sudjelovanje u ubojstvu jednog zarobljenog Bošnjaka za što je bio optužen, vjerovalo se, bez ijednog čvrstog dokaza, supruzi ubijenog iako su i neki Bošnjaci upravo iz Ahmića iskaze davali u korist Deage Josipovića.

„Ja svakom u Vitezu, Bošnjaku ili Hrvatu, mogu mirne duše pogledati u oči, a neki od tih meni ne mogu. Uz to, uopće ne želim govoriti o pravdi i pravici koju je, ne samo prema meni, prezentirao Međunarodni sud pravde u Haagu. Ima, i sve nas čeka, pa tako i njih, i neki drugi sud, sud Svevišnjeg“, znao je ponekad reći Drago, koji nikada nije iskazivao mržnju ni prema onim koji su mu silnu nepravdu nanijeli.

Posebno teško mu je bilo izdržavanje kazne, oko četiri i pol godina, u Španjolskoj gdje je bio u jednom kazamatu s teškim kriminalcima i ubojicama , muslimanima iz Sjeverne Afrike, koji su mu stalno prijetili, čak i smrću, pa je veliki dio kazne proveo potpuno sam, potpuno izoliran. A zanimljivo je, Drago Josipović je jedini haaški uznik koji nije pušten na slobodu nakon dvije trećine odležane kazne, nego čak 6 mjeseci duže. Jer, procedura puštanja na slobodu u demokratskoj (?) Španjolskoj bila spora, nezainteresirana i tek nakon brojnih intervencija, Drago je pušten na slobodu i stigao kući u Vitez 1. ožujka 2006. godine.

 Od tada, tiho i skromno je živio u svojoj obiteljskoj kući, sa svojom suprugom i dvojicom fakultetskih obrazovanih sinova, sa svojom rodbinom i susjedima, sve do Uskrsa 2018. kada se ozbiljno razbolio. Šansi da sve to preživi i da se vrati normalnom životu nije bilo, i tužna vijest o njegovoj smrti  stigla je u subotu 4. siječnja.

Prethodni članakUdruga “Mladi Romi” Vitez podijelila 150 paketića romskoj djeci
Sljedeći članakМир Божји, Христос се роди! Срећан Божић cвим прaвocлaвцимa жeли рeдaкциja Витeз.инфo пoртaлa