Don Quijote – događaj godine!

Osvrt Krune Heidlera na gostovanje Gradskog kazališta mladih Vitez i predstave “Don Quijote” u Đurđevcu krajem srpnja ove godine.

“Davne 1605. izašao je iz madridske tiskare prvi Don Quijote i do danas 406 godina kasnije, još uvijek ga čitamo, gledamo ili slušamo s istim divljenjem. Cervantes, pisac ovog besmrtnog djela narugao se društvenoj sredini u kojoj je živio ali nije poštedio ni svoj buran život. Njegov Sancho Pansa i Dulčineja isto su tako i danas živi kao i Hamlet, Romeo i Julija i mnogi drugi likovi njegovog suvremnika Shakespeara i čudnog li slučaja obojica su umrla 1616.Don Quijote je često adaptiran i korišten kao lik u novim obradama.

Nedavno, prije svega četrdesetak godina, dodjeljivali smo u tada popularnoj emisiji o filmu “ Ekran na ekranu” na TV Zagrebu, figuru Don Quijote-a kao nagradu najhrabrijem filmskom redatelju.

Tako se desilo nešto lijepo 29. srpnja ove godine kada smo mogli vidjeti adaptaciju i dramataizaciju ovog besmrtnog lika u realizaciji Gradskog kazališta mladih iz Viteza.

To je bio događaj godine u okviru 1. Međunarodnog kazališnog ljeta u Đurđevcu. Osnivanjem Gradskog kazališta i programom rada Marinko Ivanišević je pogodio “u sridu” i konačno pokazao i dokazao da Đurđevac ima svoju brojnu publiku i za urbane priredbe uz folklor i tamburaše. Kazalište i Kazališno ljeto donijelo je veliko osvježenje programa.

Marinkova ideja, inicijativa i upornost te organizacija ovog projekta koja je zahtijevala veliki trud i rad, a izbor zanimljivih predstava, zrelost selektora i poznavanje želja naše publike, traže ozbiljnu podršku grada i građana Đurđevca. Završna predstava Don Quijote Gradskog kazališta mladih “Vitez”, laureta cijelog naramka nagrada, bila je efektna i veličanstvena, da, veličanstvena završnica Kazališnog ljeta.

Duhovita adaptacija izvornika Mirne Mišković i suvremena dramaturška obrada Sanje Babić-Đulvat kao scenografija i kostimografija te mladenački polet, mogu se mjeriti i sa predstavama profesionalnih kolega. Završni ples, u odličnoj koreografiji, oduševio je našu publiku koja je sa burnim aplauzom tri puta pozvala glumce na scenu te pokazala oduševljenje i želju da se ovaj Marinkov projekt nastavi i postane tradicija našeg grada.

Mislim da je ovo bio prijelomni događaj u izboru i formiranju kulturnog programa grada te da je došlo vrijeme da pažljivo i stručno analiziramo što nam treba, što želimo i što možemo. To je dobar razlog da se angažiraju svi koji znaju, mogu i hoće, a ne samo podobni, na izradi nove koncepcije naših javnih priredbi, a imamo ljudske resurse za to, te nađemo pravu mjeru između tradicijskih i suvremenih tema i sadržaja.

Ponavljam moj stav koji sam iznio prilikom osnivanja Gradskog kazališta, da se njima prepusti i predstava “Legenda o Picokima”, jer su ovim projektom dokazali da znaju i mogu. Došlo je vrijeme da Legendu spašavamo od Picokijade, a Picokijadu od vašara. Čestitam Marinku i njegovoj ekipi.

Pa kako su u Don Quijotu spominjali i Tina Ujevića, prisjećam se povodom ove predstave njegovih stihova:

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.”

Kruno Heidler / djurdjevac.eu