Dolazi vrijeme vlašićkog tartufa

Više nije nikakva tajna da na Vlašiću rastu poznate gljive tartufi koje su najviše tražene zbog afrodizijačkog svojstva. Meho Osmanović i njegov brat Šaban već pet godina uspješno tragaju za tartufima. Nekoliko kilograma već je prodano u Austriju, Italiju i Švicarsku. Radnici u Šumarijama RS -a odavno bosi pretražuju šumu kako bi otkrili tartufe.

U početku ih bacali

Trinaest kilometara od Gluhe Bukovice kod Travnika u srcu planine Vlašić već nekoliko godina šumski radnici i pastiri vrlo uspješno otkrivaju poznate tartufe. Istina u početku su ih i bacali ne znajući da u stvari bacaju eure. Meho Osmanović, prijeratni uspješni poduzetnik, bio nam je domaćin na svom ranču gdje je i demonstrirao kako traži tartufe. Prije nego što je počeo svoju priču pokazao je jedan kilogram tartufa koje je ubrao dva dana prije našeg dolaska.
– Garantiram da je to sto posto prava tartufa. Ja sam je prodavao u Austriju, Njemačku, Švicarsku. Najviše ih je prodano bečkim restoranima. Međutim, ovi naši domaći su me izvarali. Dođu uzmu i kažu ako je pravi tartuf bit će ti plaćeno. Međutim nikada se više ne pojave s novcem, a i ne vraćaju tartufe. Tako sam podijelio 50 kg tartufa. Više nema besplatno. Moram pohvaliti Žarka Andrića iz Nove Bile jednog od rijetkih domaćih ljudi koji uredno plaća tartufe. Znam da su moje tartufe jeli po restoranima i pizzerijama po cijeloj središnjoj Bosni, kaže Meho koji se osim prodaje mlijeka i sira i tartufa, bavi i prodajom jedinstvenog javora za glazbene instrumente.

Vlašićki tartuf

Prije rata javorom je opskrbljivao zagrebačku tvrtku koja je proizvodila violine, gitare…
Jedan od onih koji su u početku bacali afrodizijak je i Mehin brat Šaban.
– Nisam znao kako ih sačuvati. Usmrde se i ja ih bacim. Davao sam mnogima besplatno. Obećavali su platit ali više se nisu pojavljivali niti su mi vraćali tartufe. Dolazi vrijeme vlašićkog tartufa – dodaje Šaban.

VL / HB.org