Dječaci koji talentom i radom obećavaju

U bivšoj državi nogometna škola NK Vitez označavana je „inkubatorom“ dobro obučenih i kvalitetnih nogometaša koji su svoje mjesto nalazili pod nogometnim suncem u tadašnjim snažnim drugoligaškim i prvoligaškim momčadima.

Recimo, Biljuš u Željezničaru, Skopljak, Mujčić, Vrebac, Džidić… u Čeliku, Rajković, Pavlović, Varupa, Vuleta… u Sarajevu, Grabovac u Veležu…, te u reprezentativnim selekcijama, Rajković, Papić, Varupa, Plavčić… Dobra produkcija ove škole bila je i u poraću što potvrđuju i izdanci kao što su Jurčević (Čelik, Varteks, Šibenik, Široki Brijeg…, reprezentacija U – 21), Vidić (češki prvoligaši, Široki Brijeg, Šibenik, Split, reprezentacija BiH), Pranjković, Bojan Rajković (kadetska reprezentacija), Livančić ( U – 21)… No, čini se da ta poznata viteška škola „posustaje“.

A tako bi se moglo reći kada se pogledaju rezultati i plasman kadetske selekcije koja igra u premijerligaškoj konkurenciji. Jer, ova selekcija NK Vitez, nakon završene jesenske sezone, u konkurenciji 12 klubova, uvjerljivo je zadnja sa samo 8 osvojenih bodova (juniori su 9., sa 15 osvojenih bodova). Slabo, vrlo slabo, rekli bismo. Zašto je to tako, pitanje je koje se neizostavno nameće, a na njega odgovor mogu i trebaju dati nadležni iz Kluba. Jer ovakvo stanje i ovakvi rezultati nisu dobri ni za mlade nogometaše niti za klub bogate tradicije i godinama prepoznatljiv kada je u pitanju rad s mladim nogometašima. A jasno je, da je uz loše selekcioniranje, u pitanju nedovoljno kvalitetan stručni rad, te nedovoljna briga i posvećenost ovoj a i drugim mladim selekcijama. Jer, Lašvanska dolina uvijek je bila baza vrhunskih talenata, a sada kada je NK Vitez u Premijer ligi dječaci i njihovi roditelji žele igrati u mladim selekcijama ovoga kluba. Samo treba raditi i nove temelje nogometne škole NK Viteza graditi.

A da ipak nije sve tako crno, da i u ovoj kadetskoj selekciji „ima ulja u svići“ govore i na terenu potvrđuju dvojica (i ne samo oni) članova ove selekcije, Zvonimir Petrović (11. siječnja 2000.) i Luka Jovanović (20. siječnja 2000.). Naime, njih dvojica su okosnica ove momčadi, dječaci koji zaista obećavaju, a kako kaže odnedavno njihov trener, Zlatko Botić, nekada istaknuti igrač ovoga kluba, obojica imaju „meku nogu“, ili, kako se to zna reći, za nogometaše-tehničare kojima se lopta „lijepi“ za noge, majstori (obećavajući) čije su lopte precizne, „imaju oči“.
Treba također reći da su, što njihovi roditelji i dalje stavljaju u prvi plan, odlični učenici drugih razreda Srednje ekonomske (u Vitezu) i Srednje medicinske (u Novoj Biloj), da su društveni, kolegijalni…, dječaci za primjer u ponašanju na terenu, izvan terena, u školi… Njih dvojica su prijatelji i suigrači od malih nogu i imaju sve, bar sada se tako čini, nastave li vrijedno raditi i učiti, da dobri rezultati i u nogometu nikako neće izostati. Bude li tako, past će i novinarova tvrdnja kako nogometna škola NK Vitez „posustaje“.

Prethodni članakI oni su se odselili…
Sljedeći članakKladionice: Usvajanje spornog Nacrta o komunalnim taksama u Zenici bilo bi kazneno djelo