DIRLJIVA PRIČA: Potrebna je bar topla ljudska riječ

Skoro 60 godina osamdesetogodišnji Anto Čakić Did je svojim foto aparatom ovjekovječivao ljude i događaje.

Bio je profesionalni foto reporter Metalurškog kombinata u Zenici, radio je za popularni Vjesnik u srijedu, za rubriku „Lutajući reporter, intezivno je bilježio predratne događaje, ljude i zbivanja, bio je službeni ratni foto reporter Zbornog područja Vitez i nositelj je čina satnik HVO-a.

Da se ne zaboravi, da od zaborava otrgne ljude i događaje u ratu i poraću, trudio se i uspijevao.

Iza sebe je ostavio stotine, pa i tisuće fotografija, još više negativa, ostavio je i vrijednu knjigu „Križni put Hrvata srednje Bosne“…, a sada, na žalost, sam je pao u zaborav. Nezasluženo, neodgovorno, krajnje nekorektno i neljudski. A na žalost tako je!

I sada sa svojim brojnim problemima, prije svega zdravstvenim i materijalnim, s amputiranim potkoljenicama, s teško oštećenim vidom od šećerne bolesti i sa svojom bolesnom životnom družicom Lucijom (76), živi i teško sastavlja kraj s krajem, u prigradskom naselju Busovače, s mirovinom od 370 KM koja nije dostatna ni za lijekove koje redovito troše i plaćaju.

U četvrtak u dom Čakićevi radost, ljudsku toplinu, dobrotu a i pomoć u prehrambenim artiklima koja nikako nije zanemariva, unijela je i donijela istaknuta politička dužnosnica, federalna parlamentarna zastupnica i humanitarka, porijeklom iz Busovače, Slavica Josipović.

„Teško je, teže od svega, kada vidiš da si zaboravljen, prepušten sam sebi i svojim problemima i nevoljama. A sam, sa suprugom, nikako ih ne možeš riješiti, čak ni ublažiti. Znam, zdravlje nam nitko ne može povratiti, ali tople ljudske riječi pomažu. Na žalost, rijetko ih čujemo, osjetimo, doživimo, jer u naš dom ne dolaze oni koji bi mogli, pa ako hoćete, i trebali doći. Dolazio nam je djelatnik Karitativne udruge „Kruh sv. Ante“, Željko Tadić i donio nam pomoć, dolazili su ponekad poznanici i ratne kolege novinari, a evo sada i moja dugogodišnja poznanica iz ratnih vremena, Slavica Josipović i do neba joj hvala. Navrati i poneki prijatelj iz Busovače, moji susjedi, a desna ruka nam je susjed i prijatelj Marko Šantić koji nam svaki dan navrati, pomogne oko drva, loženja…! Hvala svima koji nas se sjete, koji nam pomognu“, poručuje Anto, a supruga mu Lucija čak i skriveno suze briše.

Dok napuštamo bračni par Čakić, pod utiskom ljudske neodgovornost i nemara, susjed Marko Šantić (85) „desna ruka“, kako ga okarakteriziraše, nam kaže i upozorava na trošan krov njihove kuće koji prokišnjava i prijeti čak i urušavanjem.

Zvonimir Čilić / VL