Čuvalo uskoro iz Viteza u Ljubuški

Malo je onih kojima se još za života podiže spomenik, spomen-obilježje, a jedan od njih je legendarni boksač, teškaš, Kanađanin, hrvatskih „kameni (hercegovačkih) korijena“, Georgu Chuvali. Njemu u spomen, u spomen stamenom teškašu, kojega nikada i nitko u njegovoj dugogodišnjoj karijeri nije „slao“ na pod, malo je njegovih protivnika koji su kraj meča dočekali na nogama, a mnogi su, nakon meča, pa i najbolji svih vremena, Muhamed Ali, završavali u bolnici.

I svom Juri, koji nikada nije krio, naprotiv, potencirao je, svoj gen kameni, nacionalnost, ljubuški kraj i kršnu Hercegovinu, odakle su njegovi roditelji za „korom kruha“ krenuli u svijet, njegovi Ljubušaci, njegovi Hercegovci, za života mu podižu spomenik.

A spomenik će, uskoro, krasiti središte Ljubuškog, a čast, zadovoljstvo i veliko priznanje izraditi spomen-poprsje velikom Čuvalu, pripala je tridesetdevetogodišnjem Vitežaninu, akademskom kiparu, Fabijanu Tomiću.

Posjetili smo kipara Tomića, vidjeli, fotografirali i dodatne informacije dobili, kako ide izrada, u kojoj je fazi, kada će iz Tomičevih umjetničkih ruku u ruke livaca „Ujević“ ljevaonice u Zagrebu.

„U završnoj sam fazi izrade modela od specijalne gline (težina modela je oko 350 kg opa.), što će biti gotovo u četvrtak ili petak. Slijedi otisak (negativ) u gipsu, nakon sušenja slijedi izlijevanje negativa u poliesteru, u srijedu 16. studenog naručitelj preuzima model, a izlijevanje u bronci obavit će ljevaonica „Ujević“ u Zagrebu. Tu će biti i završno cizeliranje (završna obrada),“ kazao nam je Fabijan Tomić.

A nakon izlijevanja i završne obrade, Jure Čuvalo, koji u mnogo čemu simbolizira snagu, volju, upornost, nepokoljebljivost…hercegovačkog, hrvatskog čovjeka, koji nikada i nigdje ne zaboravlja, ne zanijeka svoje hercegovačke, hrvatske korijene kreće na put u Ljubuški. Kreće u rodni kraj njegovih roditelja, u njihovo ishodište i polazište, koje će, sada, na simboličan način biti i njihovo dolazište.

Kako smo već rekli, to veliko zadovoljstvo uraditi Jurino poprsje, pripalo je Vitežaninu, Fabijanu Tomiću. Tko je Fabijan Tomić, široj javnosti baš i nije poznato iako iza njega stoje radovi, umjetnička djela, koja su već sada na najpozitivniji, ljudski i umjetnički način, ostavila dubokoga i neizbrisivog traga.
Životna i ona profesionalna priča o Fabijanu Tomiću, stopostotnom invalidu Domovinskoga rata, vrsnog, poznatog i sve poznatijeg i sve traženijeg umjetnika, skromnog i samozatajnog, vrlo je zanimljiva, protkana talentom, ljubavlju, stradanjem, traumama, uspjesima…! I sve se to, i još mnogo toga, slilo i utjelovilo u 39-godišnjem Vitežaninu, po rođenju Travničaninu, iz sela Orašac, iz kojega su svi Hrvati u proteklom ratu opljačkani, a onda i prognani.

Likovnu akademiju u Zagrebu upisao je 1991. a završio je u klasi prof. Stipe Sikirice 1996. No, u tom se periodu mnogo što dogodilo a što je na razne načine usmjerilo i odredilo životni put i ambicije talentiranog ni sada već i afirmiranog umjetnika. Naime,, u drugoj godini studija dolazi u Vitez za uskrsne blagdane, gdje ga zatiče  početak rata u kojise i sam uključuje. A zla kob hoće da već nakon osam dana, 24. travnja 1993., na prvoj viteškoj crti bojišnice, bude teško ranjen. I od tada počinje teška borba za njegov život u bolnicama u Novoj Biloj, u Splitu, Zagrebu, u Atlanti u SAD-u, pa ponovo na Rebru i Dubravi u Zagrebu.

Na sreću, sve te ratne nedaće je prevladao, iščupao se iz smrtnog zagrljaja, završio studij i vratio se u Vitez i do kraja se, vrlo uspješno, posvetio svojoj ljubavi – kiparstvu. I djela njegovih vrijednih i „zlatnih“ kiparskih ruku krase mnoge sakralne objekte i javne površine u Bosni, ali i u Hrvatskoj (skulptura prvog Vrhbosanskog nadbiskupa Josip Štadlera u rodnom mu Slavonskom Brodu…), a, evo, uskoro će i Ljubuški, kroz poprsje legendarnog Jure Čuvala.

Zvonimir Čilić / Večernji list