U okviru projekta koji provode – „Put istine Domovinskoga rata“ – 47 članova Udruge 100%-tnih hrvatskih invalida I skupine, proteklog je vikenda posjetila Lašvansku dolinu. Domaćini su im bili članovi udruga proisteklih iz Domovinskoga rata s tog područja na čelu s članovima Organizacijskog odbora koji su činili visoki časnici HVO-a, Jozo Stojak – Mungos, Ilija Nakić, Željko Ljubanić, istaknuti travnički poduzetnik, kulturni i društveni djelatnik, Anto Bilić, te potpisnik ovih redaka. Skupa s 100%-tnim hrvatskim ratnim vojnim invalidima doputovao je i veći broj članova njihovih obitelji, a predvodili su ih predsjednik Udruge, Đuro Glogoški i tajnik, Marko Radoš.
U subotu navečer gledali su zajedno utakmicu Hrvatska – Nigerija, bučno slavili pobjedu Vatrenih, a nedjelja je bila predviđena za upoznavanje gostiju iz Republike Hrvatske s onim, najznačajnijim ratnim događanjima u proteklom krvavom muslimansko – hrvatskom ratu. U crkvi Svetoga Duha u Novoj Biloj, u ratu i Franjevačkoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“, kultnom mjestu i prostoru gdje se, kako se znalo reći, liječila duša i tijelo, mjestu gdje se rađalo, primalo kršćanske sakramente, gdje se umiralo… slavljena je sveta misa koju je, lijepom i prigodnom propovijedi i dodatno obilježio, župni vikar, fra Niko Petanić. Crkva je bila puna, svi gosti su se i pričestili, a nakon svete mise prigodnim pozdravnim riječima, ali i razlozima osnivanja i uloge koju je crkva-bolnica u ratu i poraću imala, pozdravio je i govorio župnik, inače rođen u susjednoj travničkoj župi Guča Gora, fra Slavko Petrušić. A popila se i poneka čašica poznate bosanske šljivovice.
Skupa sa svojim domačinima gosti iz Hrvatske su pohodili na travničko ratno groblje „Pravulje“, položili vijenac svježega cvijeća, upalili svijeće i prigodno se molili za duše ukopanih u ratu poginulih i ubijenih Travničana. O ratnom stradanju Hrvata Travnika, o progonu, pljačkanju koje su doživjeli, o krvavim borbama koje su vodili i ginuli, govorio im je istaknuti ratni zapovjednik, general Ilija Nakić. Posjetili su i Novi Travnik, spomen obilježje „Osmica“ u Vitezu, mjesto gdje je muslimanska granata na mjestu ubila osmoro viteških mališana i još šestoro ranila, te največe hrvatsko stratište u Domovinskom ratu u BiH, Križanćevo Selo. Na tim mjestima gostima iz Hrvatske kratko su se obratili, Zdeno Dominković, ratni zapovjednik HOS-a, Ljubica Garić, predsjednica županijske Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja i Zvonimir Čilić, u ratu član zapovjedništva „Viteške“ brigade HVO-a. U Busovači, uz spomen-obilježje poginulim braniteljima, gdje je, kao i na prethodnim mjestima, položeno cvijeće i upaljene svijeće, gostima se obratio, ističući i nemjerljivu ulogu Darija Kordića, u organiziranju i obrani Lašvanske doline i srednje Bosne, brigadir, ratni zapovjednik, Duško Grubešić.
U Busovači je organiziran i zajednički ručak, a uz lijepo druženja gdje je bilo čak i suza prekaljenih ratnika, razmijenjeni su i darovi, a to su učinili čelnici Udruge iz Hrvatske, Đuro Glogoški, Marko Radoš i Jozo Stojak Mungos, časnik HV-a i HVO-a, što su, kao i obostrano kratko obraćanje, svi prisutni burno pozdravili.
Pred polazak kući, predsjednik Udruge, Đuro Glogoški za Vitez.info je kazao: „Zahvaljujem se domaćinima na više nego srdačnom doćeku, na svemu što su poduzeli kako bi se mi i članovi naših obitelji lijepo osjećali, mnogo što vidjeli, čuli doživjeli… Mogu reći obogatili smo se spoznajama o krvavoj borbi koju su naša subraća u nemogućim uvjetima i okolnostima, o njihovim stradanjima, o njihovoj herojskoj borbi za rodnu grudu, što su najvećom mogućom cijenom platili. Obogatili smo se i duhovno, u crkvi Svetoga Duha u Novoj Biloj, u ratu bolnici, na svetoj misi i prekrasnoj propovijedi, toplim i poučnim riječima novobiljanbskog župnika i mi se kući vračamo zadovoljni, puni utisaka, s brojnim novim spoznajama, s novim poznanstvima, a mogu reći i s novim sklopljenim prijateljstvima uz jasan zaključak, poruku: Bože moj, pa mi, cijela Hrvatsk, premalo znamo o životu, patnjama, stradanjima ovih ljudi ovdje, koji, uz svoju Bosnu i Hercegovinu neizmjerno vole i svoju Hrvatsku, za koju su, mnogi od njih, borili i živote dali“.
Zanimljive podatke kazao nam je i tajnik Udruge, Marko Radoš, naše gore list. „Udruga je osnovana 2001. godine, a nama su, ravnopravni u svakom pogledu, i stopostotni invalidi Domovinskoga rata HVO-a. Među nama vlada harmonija, jednakopravnost, a invalidi HVO, čine trećinu našega članstva.. Prije Lašvanske doline, kada je u pitanju naš program „Putovi istine Domovinskoga rata“ i dolaska u Lašvansku dolinu, bili smo u Posavini i u kupreškom kraju. Drago nam je što smo došli u srce Bosne gdje su Hrvati pretrpjeli velika stradanja u borbi za svoju opstojnost. Naš dolazak je, ustvari; i poruka i podrška- s vama smo i to ćemo biti i ubuduće-. Hvala vam što ste bili s nama, hvala vam na gostoprimstvu, na svemu što smo vidjeli i čuli… Doći ćemo opet“.
