Čeka se odluka Međunarodnog suda za ljudska prava

Dok se s nestrpljenjem među Hrvatima u Travniku i u cijeloj srednjoj Bosni čeka proglašenje Petra Barbarića blaženim (rođen 19. svibnja 1874. u župi Klobuk kod Ljubuškog, umro 15. travnja 1897. u sjemeništu Vrhbosanske nadbiskupije u Travniku), čije ime nosi Katolički školski centar u ovom srednjobosanskom gradu, ova ugledna obrazovna ustanova iz dana u dan se susreće s problemima koji u sebi nose nedostatke dobre volje, nezainteresiranost, protupravnost, nezakonitost čak i zlonamjernost, moglo bi se reći. 

A upravo najsvježiji, jedan od takvih problema koji u sebi nosi sve negativne elemente u prethodnoj rečenici pobrojane, je i razlog razgovora s ravnateljem  KŠC „Petar Barbarić“, profesorom don Željkom Marićem

„Naša imovina je uzurpirana, na našem posjedu izvode se nezakoniti radovi. Protupravno, na našem zemljištu, vlasništvo Vrhbosanske nadbiskupije otvoreno je gradilište i počinje se graditi nova zgrada za srednjobosanski Arhiv. To je i razlog da smo odmah zatražili očevid nadležne inspekcije, izvijestili smo i upoznali nadležno Tužiteljstvo, s ciljem zaustavljanja protupravnih i protuzakonitih radova na našem posjedu“, kazao nam je na početku razgovora ravnatelj KŠC „Petar Barbarić“ u Travniku, profesor don Željko Marić, želeći i preko našeg portala upoznati bosanskohercegovačku javnost s najnovijim atacima, na imovinu i prava KŠC „Petar Barbarić“ i Vrhbosanske nadbiskupije.

„Na žalost“, nastavlja don Željko, „vrlo brzo smo doznali da su suglasnost za te radove dale nadležne općinske službe, uz naglasak da je, uz županijski Arhiv, investitor ovog nelegalnog projekta Vlada Srednjobosanske županije. Mi za takvo što nismo dali nikakvu suglasnost, ustvari za to nas nitko i ništa i nije pitao iako smo vlasnici zemljišta na kojemu su počeli građevinski radovi. Otvoreno i drsko se uzurpira naše vlasništvo, vrši se pravno nasilje, otimačina, a nadležne vlasti preko svega šutke prelaze, ili pak odlukama i nezakonitim dozvolama tu uzurpaciju podržavaju i potiču“.

A kada je u pitanju vlasništvo Crkve u Travniku, moglo bi se reći – ništa novo. Jer problemi povrata imovine, s uzurpacijama  vlasništva i drugim problemima traju, u manjem ili većem obimu, kako kada, još od 28. rujna 1998. godine kada je u trećini, crkvenim novcem obnovljene zgrade nekada znamenite nadbiskupske Gimnazije i nadbiskupskog Sjemeništa, počela nastava za 350 učenika u Osnovnoj školi i u Gimnaziji, te u Sjemeništu Vrhbosanske nadbiskupije u novootvorenom KŠC „Petar Barbarić“.

„Sada, rekao bih, gledajući cjelokupan proces oko povrata imovine Crkvi u Travniku, sve se i dodatno usložnjava. Jer, sada, recimo, uzurpacije dobivaju i službenu podršku nadležnih općinskih vlasti. Tvrdim, te dozvole i suglasnosti su potpuno nezakonite, a naša suglasnost iz 2003. godine, pružena ruka razumijevanja, za postavljanje privremenog montažnog objekta za potrebe Arhiva, sada je  zlouporabljena, date su nelegalne i nezakonite suglasnosti nadležnih općinskih struktura vlasti za gradnju potpuno novog objekta Arhiva.“.

Ravnatelj KŠC „Petar Barbarić“, prof. Željko Marić naglašava kako su predmet s potpunom dokumentacijom, s ciljem zaštite imovine  Vrhbosanske nadbiskupije predali nadležnim organima kako bi se poduzele sve potrebne pravne i zakonske aktivnosti.

„Jer, ovdje u Travniku se, na svoj način, prema potrebi, tumače i odluke Ustavnog suda. Mi, Katolička crkva, ovdje u Travniku, a tako je i na drugim područjima, ne bavimo se nikakvim biznisima, nema kod nas nikakvih kalkulacija, nego ovoj našoj društvenoj zajednici, trudimo se, zalažemo se, želimo doprinositi kvalitetnim obrazovanjem i odgojem mladih ljudi svih nacionalnosti i vjeroispovijesti u našem KŠC „Petar Barbarić“. Ni po tim pitanjima kod nas nikada nije bilo nikakvih ograda, kalkulacija, prepreka… Učimo našu djecu, osnovce, gimnazijalce, sjemeništarce da poštuju institucije, druge i drugačije, da poštuju tuđe pravo, privatno vlasništvo. Učimo ih da budu ljudi, lojalni i vrijedni građani svoje sredine i svoje domovine. Na žalost,  moram ustvrditi kako mi u ovom gradu pomalo (?) i smetamo, pa i unatoč našim upornim nastojanjima da za to, za takvo što, ne bude baš nikakvog razloga i povoda, a što potvrđuju i brojne činjenice. Recimo, ovim najnovijim nemilim događanjima prethodili su prošlih godina niz sličnih i još težih i gorih situacija, pa i unatoč stajalištima, odlukama najviših federalnih i državnih organizacija i organa, stajališta i uputa međunarodnih organizacija, nama se i dalje ne vrača preostala trećina naše zgrade, vlasništvo Vrhbosanske nadbiskupije. Znam, ovaj će problem sada mnogi tretirati, to neki već i čine, kao nacionalno pitanje, međunacionalni problem. Međutim, mi u te vode ne želimo zagaziti, ovdje je, bar za nas, samo pitanje zakonitosti, pravo vlasništva koje je uzurpirano. Na žalost, za ovaj najnoviji problem, za brojna druga neriješena pitanja, mi u Travniku nemamo korektnog, razumnog, dobronamjernog sugovornika. Jednostavno rečeno, izgubili smo povjerenje. A samo tražimo da nam se u potpunosti vrati naša imovina kako bi konačno počeli raditi i djelovati u punom kapacitetu. Nikako ne želimo da se javnosti prenese kriva poruka. Naime, mi ovdje međusobno, komuniciramo, surađujemo, međutim naše stajalište po pitanju naše imovine ostaje nepromijenjeno. Vrhbosanska nadbiskupija ovdje u Travniku napravila je velike iskorake, iskazivali i dalje se iskazuje dobra volja prema Travniku prema Srednjobosanskoj županiji, kako bi se konačno izgradila nova zgrada Srednje škole Travnik, a nama vraćena preostala trećina zgrade u kojoj je smješten KŠC „Petar Barbarić“. Za takva rješenja, u najboljoj namjeri, mi smo to i „platili“, darovali smo naše zemljište na kojemu se već odavno pčela graditi ta nova zgrada za travničke srednjoškolce. No, već odavno sve stoji, radovi su prekinuti a nedovršena zgrada je sada okupljalište ovisnika, nasilnika, nezbrinutih…, mjesto gdje su već izgubljena i tri života“

Govorio nam je prof. Marić i o drugim problemima, zahtjevima KŠC „Petar Barbarić“ i Vrhbosanske nadbiskupije.

„Recimo, u pitanju je bogata baština naše škole, nadbiskupske Gimnazije i nadbiskupskog sjemeništa čiji počeci sežu u daleku 1882. godinu. Nećemo se mi odreći našeg arhiva koji sada nije u našem vlasništvu, bogate povijesne zbirke koja se sada nalazi u Muzeju u Travniku. Na žalost,i po tim pitanjima imamo različite poglede i stajališta. No, nećemo se mi umoriti pa odustati od svojih prava što neki misle, nadaju se, priželjkuju. Nećemo se mi odreći svogama koliko sve ovo bilo teško, mučno, ma koliko god to ukazivalo i na međunacionalni spor. No, ponavljam, ovdje je samo, bar za nas, pitanjeimovinsko-pravnih odnosa, pravo vlasništva, a u nekim slučajevima može se govoriti i o korupcijskim pitanjima“, kazao je ravnatelj KŠC „Petar Barbarić“, prof. don Zeljko Marić i na kraju naglasio:  „Očekujemo, nadamo se, iskreno vjerujemo da će uskoro stići presuda Međunarodnog suda za ljudska prava i uvjeren sam, odluka koju očekujemo za mnoge će biti iznenađujuća, razočaravajuća“.

„Nema ovdje jasnog i otvorenog glasa javnosti. Tražimo, očekujemo da se taj glas konačno čuje, da se stane u obranu prava i pravičnosti, zakonitosti… bez obzira jesu li narušena prava Vrhbosanske nadbiskupije, ISVZ, Pravoslavne crkve ili pak bilo kojeg pojedinca, građanina. Mi smo dio ovog naroda, ovog grada, tu živimo, živjet ćemo i dalje, ali nam tu nedostaje vladavina prava, pravičnosti…poštivanje zakonskih, ljudskih i božjih regula i načela. No, ako rješavanje ovakvih problema šutke prepustimo samo službenim institucijama, bez glasa javnosti, po mnogo čemu se da zaključiti, procesi rješavanja će trajati tko zna do kada. Možda i 20 pa i više godina“.