Bošnjačke političke elite se ponašaju kao srpske prije raspada Jugoslavije

0

Bošnjačke političke elite se već duže vrijeme u BiH ponašaju kao što su se ponašali Srbi u godinama prije raspada Jugoslavije – arogantno, iskazuju superiornost nad Srbima i Hrvatima, koju, osim u brojnosti, ni u čemu  nemaju.

“Žele dominirati, u pravosuđu, tužiti i suditi…, ponašaju se po onoj: „Država to sam (smo) ja (mi)“, ovako je prije desetak dana  za Bošnjake i njihovu politiku koju u BiH žele  i pokušavaju (pro)voditi, kazao predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, a što se već odavno znalo i vidjelo, ali se šutjelo, bar kada je hrvatska strana u pitanju. Željelo se, naime, rekli bismo i šutnjom, zatvaranjem očiju i ušiju, pomirujućim ponašanjem, tražiti putovi ka razumijevanju, toleranciji, kompromisima…, ka Bosni i Hercegovini triju ravnopravnih i konstitutivnih naroda. Na žalost, takvi pokušaju padaju u vodu i osim ponekad deklarativno,  umjesto da se tim putevima ide naprijed, sve češće se ide unatrag.

Nabrajati takve postupke, bošnjačke politike, bez obzira na stranačku pripadnost, odvelo bi nas tko zna kamo i takva nabrajanja ne bi mogao podnijeti jedan novinarski tekst. No, držimo da na neke, bar one najkarakterističnije kojih se bošnjačka politika drži „ko pijan plota“, ipak treba istaknuti, podsjetiti javnost na njih, iako su vrlo često i opće poznati. A pitanje je od kada, od kojeg vremena početi, jer takva politika, ponašanje, činjenje…traje, traje…a samo je sve to u zadnje vrijeme i dodatno eskaliralo i u nekim segmentima takve politike sve se više „fursa“.

Za mnoge iz bošnjačkog političkog i informativnog života, Republika Srpska je „manji entitet“. Je li samo zato što je prostorno postotak ili dva manja od Federacije BiH? Očito bi, rado,  Republiku Srpsku prekrstili. Istovremeno, Herceg – Bosna je takozvana, a nikada neće kazati ili napisati da je upravo ta tako-zvana H-B sastavnica Federacije BiH. Hercegbosanski kanton uvijek je „kanton br. 10“ i nikako drukčije, pa i usprkos županijskom i federalnom Ustavu. Treba li reći zašto?

Odluke Ustavnog suda BiH Bošnjaci prihvaćaju selektivno – Ova odluka može (O Danu Republike Srpske), ova ne može (Izbori u Mostaru, Izborni zakon). Hrvati u BiH mogu biti katolici, bosanski katolici, građani, Bosanci, Bosanci i Hercegovci (glupe li kovanice op.a), „crni vragovi“…, samo ne Hrvati. A ako oni ipak, usprkos svemu, Hrvati hoće biti – sugerira im se „put pod noge“, pa preko Save. Isto vrijedi i za Srbe, no njima se sugerira, naravno, put preko Drine. A Hrvati bi morali, po svim bošnjačkim uzusima, plaćati tv pretplatu, ali nikako ne mogu imati i program na svom materinskom, hrvatskom jeziku.

Ne daju ni govoriti o promjenama Ustava, Izbornog zakona. Hoće secesionisti (Hrvati, naravno) podijeliti Bosnu i Hercegovine, tvrde, prijete… E, neće! Jer, postojeći Ustav i Izborni zakon u potpunosti im odgovaraju, jer tako mogu od općinskih do državnih razina birati i postavljati hrvatske Sejde Bajramoviće (Ivu, Željka Komšića…), mogu čak, zatreba li, a zatreba, svoje Bošnjake „prekrstiti“ u Hrvate kako bi zadovoljili multietničnost , nacionalni balans, recimo u Skupštini Sarajevskog i Goraždanskog kantona. Mogu, sadašnjim Ustavom i Izbornim zakonom, kad zatreba, a zatrebat će, ponovo Alijansom i Platformom „rješavati“ svako hrvatsko pitanje ravnopravnosti na svim razinama vlasti..

Državni sud i Tužiteljstvo rade po onoj staroj, poznatoj – „Kadija te tuži, kadija ti sudi.“ I tu ništa ne treba mijenjati, dirati, posebno ne dvojicu sudaca stranaca?! Hrvatskom premijeru Milanoviću, nakon što je, poslije pokušaja „paljenja“ cijele BiH, stigao u Mostar poručeno je „marš kući“, a predsjednici Hrvatske Kolindi Grbar Kitarović stigle su razne poruke sa svih strana ,  sa svih razina, seksističke, nekulturne, neprimjerene, uvredljive…od zvanih i nezvanih, od bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, glavnog „kuhara“ svega o čemu govorimo, od Bakira Izetbegovića, da ona (predsjednica Hrvatske op.a.) „mete svoje dvorište“, a da ne gleda u tuđe. A upozorila je, samo, na opasnost od islamske radikalizacije u BiH, s obzirom na  povratak velikog broja bosanskohercegovačkih državljana, sudionika rata u Siriji, Afganistanu… A s druge strane Erdogan i njegovi ministri se šeću Bosnom i Hercegovinom, čak i Republikom Srpskom kao da su u nekom svom pašaluku. I nitko im ne poručuje „marš kući“, niti da „metu svoje dvorište“. Drže se, valjda, „amaneta“ Alije Izetbegovića o čuvanju Bosne i Hercegovine od strane Turske. Kao da je Bosna i Hercegovina bila, ili je još uvijek, Izetbegovićeva djedovina..

Nabrajati, nabrajati…, moglo bi se u nedogled, no reći ćemo, kap koja je čašu prelila svakako je zahtjev za reviziju ranije odluke Međunarodnog suda pravde u Haagu o presudi protiv Srbije za genocid. Naime, u tom slučaju Bakir Izetbegović se ponašao po onoj s početka ovoga teksta – Država to sam ja. Želio je pokazati mišiće, Sakiba Softića je označio legitimnim predstavnikom BiH u zastupanju pred Međunarodnim sudom pravde iako je znao da on to već odavno nije, niti mu je smetalo što u tomu nema potporu dvojice kolega, srpskog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, izgubio je… i mnogo toga je puklo. A tko će sada za ta nova „pucanja“ odgovarati, tko će i kada nastalu štetu nadoknaditi? Odgovora niotkud!. A jasno je, u ovakvoj situaciji „balvani“ su na putu BiH ka EU. No, pitanje je, komu balvani odgovaraju u vrijeme kada se put ka EU počeo trasirati. Srbima i Bošnjacima svakako, ma što tko o ovakvoj tvrdnji mislio. Jer, Republika Srpska bez Srbije neće „ni u crkvu“, a Srbija je čedo majčice Rusije. S druge pak strane, bošnjačka politika kojom suvereno vlada Bakir Izetbegović neće „ni u džamiju“ bez  Erdogana, a on neće, valjda,  Bosnu koja mu je dana u „amanet“ isporučiti fašistima u EU. A treća, hrvatska strana, donkihotovski neuspješno pokušava „ukloniti balvane!“. Ili ne vide, ili su, zaista, „hlebinci“.

Situacija na bh političkom terenu podsjeća prilično na onu iz bivše Jugoslavije, a Željko Komšić i njemu slični preslika su Sejde Bajramovića. Za one koji ne pamte ta vremena spomenimo kako je koncem osamdesetih godina Skupština Srbije za predstavnika Kosova u Predsjedništvu SFRJ-a izabrala Sejdu Bajramovića, jedinog Albanca, ako je on to uopće tada i bio, a koji je bio podoban u to vrijeme iznimno moćnom i utjecajnom Slobodanu Miloševiću. Pametnom dosta. A poruka Hrvatima je stigla i od Željka Komšića, „zlatnog ljiljana“, koji je tako  revnosno, u svojstvu hrvatskog člana Predsjedništva, u dva mandata, zastupao Hrvate za što su ga, „u najboljoj namjeri“, birali Bošnjaci. Naime,  Znanstveni skup u Neumu: „Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vrijednosti“, prepotentni Željko Komšić, alias Sejdo Bajramović, taj skup uglednika, a Komšić nijednom nije ni do koljena, nazvao je „Balom vampira na dnevnoj svjetlosti“. “Aferim Komšiću”, poručiše mu Hrvati iz srednje Bosne i zaključiše: „Svaka sličnost ove i ovakve BiH s onom i onakvom Jugoslavijom ne vodi ničemu dobrom i ne daj Bože da se ponovi ili dogodi isti svršetak. Odgovornost je, kao i u bivšoj državi, na predstavnicima najbrojnijeg naroda!“

Svakog tjedna FIS-ova rođendanska ponuda vrijedna!
Share.

Comments are closed.