“Biti ili ne biti” viteške košarke

Proteklih dana viteški sport zabilježio je još jedan sportski podvig. Naime, iako sa skromnim, vrlo malim proračunom, životom od danas do sutra, s igračima čistim amaterima, koji dva puta dnevno uporno treniraju, košarkaši HOKK Vitez, izborili su elitni bosanskohercegovački košarkaški razred. Dobili su sportsku bitku kroz pobjedničko slavlje prvaka Prve lige Košarkaškog saveza Herceg-Bosna i doigravanjem najprije sa „Studentom“ iz Mostara, a onda u finalu doigravanja s najvećim konkurentom, Brotnjom iz Čitluka, s tri uvjerljive pobjede. Dobili su važne bitke, ali ne i rat koji se nastavlja i čiji se ishod ni nazrijeti ne može.

Jer, Vitežani su teško, s velikim trudom i zalaganjem, s potocima prolivenog znoja, izborili Premijer ligu, no pred njima je sada hamletovska dilema: „biti ili ne biti“ – kako i hoće li dalje, hoće li izboreni najviši rang u BiH u narednoj sezoni i sportski konzumirati, hoće li Vitežani koji vole ovaj sport i uživati u nadmetanju njihovih ljubimaca s najboljim bosanskohercegovačkim košarkaškim klubovima?

Na žalost, kako sada stvari stoje, daleko je veća vjerojatnoća da neće, nego ona za koju su se godinu dana „krvavo“ borili i izborili u siromaštvu kakvo nikako ne zaslužuje klub njihovih uspjeha, jedan od najstarijih i uz premijerligaša NK „Vitez“ i najpopularniji viteški sportski kolektiv, HOKK Vitez. Jer, bar za sada, nema nikakvih pozitivnih reakcija s bilo koje strane – od bilo kojeg mogućeg sponzora, nema reagiranja ni iz općinskih struktura vlasti, nema ni službene čestitke, prijama košarkaša, stručnih radnika, rukovodstva, mladih vrijednih ljudi odreda bivših aktivnih članova ovoga kluba. Izbjegava se, dalo bi se zaključiti, i pozvati ih, čestitati im, a onda im reći kako njihove potrebe u najvišem košarkaškom razredu neće moći financijski pratiti. A to bi, nema dvojbe, za njih, za brojne ljubitelje košarke u Vitezu, za viteški sport uopće, bilo ravno sportskoj tragediji. Hoće li se to i dogoditi?

Naravno, poručuju iz ovoga kluba, unaprijed predaje nema. Uostalom, riječ je o prekaljenim sportašima, sportskim ratnicima, naučenim na borbu „do posljednjeg daha“. I u taj novi „ratni“ pohod, kreću ovih dana. „Vagaju“ gdje i na koja sve vrata pokucati, kako doći do minimuma-minimuma, sredstava koja bi im omogućila bar borbu za goli život i opstanak u bosanskohercegovačkoj košarkaškoj eliti, s makar i onim malim izgledima da u toj borbi i uspiju.

Za to bi im, kažu, uz dva – tri pojačanja, za život i drugih selekcija u klubu, trebalo za jednu sezonu 150 tisuća KM. A ako to Vitez ne može (hoće li, želi li?) osigurati ovim vrijednim sportašima, koji bez ijedne mrlje iza sebe, pronose ime svoga grada, onda je to sportska tuga, ili je bolje reći bijeda viteškog sporta, potpuno nerazumijevanje za vrhunske sportske domete, kakav je i ovaj viteških košarkaša.

Zvonimir Čilić

Prethodni članakRudar s(p)retno do boda u zadnjem minutu susreta
Sljedeći članakMarija Šimić pobjednica 20. MAK-a