Iako su izgubili uvjerljivim rezultatom ozljedama i kaznama desetkovana momčad Viteza uopće nije razočarala. Naprotiv! Vitežani su se srčano korektno borili, dali su sve od sebe, ali do povoljnijeg rezultata protiv daleko biljeg Sarajeva ipak nisu mogli. Istina, bilo je prilika i za povoljniji ishod, za postići gol, pa i dva, za što je trebala i veća doza sreće a i više prisebnosti i koncentracije napadača Viteza kojima je, u svakoj boljoj poziciji za postizanje gola bio velika prepreka i vrlo dobri golman Delač.
Sarajevo, nošeno frenetičnim navijanjem i više od dvije tisuće svojih navijača, igralo je žustro, kombinatorno i racionalno i potpuno zasluženo su slavili. A kada smo već spominjali prilike iz kojih je Vitez mogao postići gol(ove), a mogao je, treba naglasiti da je i Sarajevo imalo još zrelih prilika i za uvjerljiviju pobjedu.
Igrače i navijače Viteza nervirao je sitnim potkradanjima sudac Dragan Skakić iz Gradiške koji je svojim odlukama jasno pokazivao na čiju stranu naginje. Istina, svojim odlukama nije utjecao na konačan rezultat, koji je čist i zaslužen, no svojim odlukama je navodio na pitanje „što bi bilo, kad bi bilo“. Na ovo pitanje nije teško odgovoriti, to se vidjelo tijekom ovoga susreta, kao i na prošlogodišnjoj koju je Vitez protiv Sarajeva igrao u Travniku. A o ovom sucu (na žalost, nije jedini) i njegovoj sprezi s nekim uglednim i moćnim klubovima, zna se i od ranije. No, ovim ukazivanjem na dodvoravanje suca Skakića izvrsnom Sarajevu, i njegovom sitnom potkradanju slabije momčadi Viteza, bar u ovoj utakmici zaista nije bilo potrebno.
Vitežani nisu razočarani porazom, nogometaši su dali svoj maksimum, unatoč porazu ostali su s realnim izgledima za izboriti ostanak u Premijer ligi, a sve prisutne na Gradskom stadionu oduševio je ambijent u kojemu je ova važna utakmica odigrana. Naime, na teren su obje momčadi i suce ispratile mažoretkinje i više od 3.500 navijača burnim pljeskom i lijepom i uigranom koreografijom više od dvije tisuće navijača Sarajeva.
Utakmica je bila prava prvenstvena, žustra, borbena ali i korektna s obje strane, bez „prljavština“ i grubih startova, što je bila i dobra poruka navijačima obiju momčadi. I zaista, prekrasan ambijent, bez prestanka bučno navijanje, navijači nisu kvarili nikakvim ispadima, čak ni verbalnim, ako zanemarimo desetak na atletsku stazu bačenih upaljenih baklji i dimnih kutija, te na ogradu koja dijeli navijače od terena izvješenih nekoliko nelegalnih zastava nekadašnje Republike BiH.
Nikakvih incidenata nije bilo ni u gradu, pa je zadovoljstvo prilika kada se može reći kako je, unatoč velikom broju navijača jedne i druge momčadi, sve proteklo bez ijednog ozbiljnijeg incidenta
