Ako BiH zadnjeg dana lipnja ostane bez programa javnog radiotelevizijskog servisa, bit će to još jedna blamaža koju smo sami sebi priredili. Jučerašnja najava Upravnog odbora BHRT-a o prekidu emitiranja programa nije iznenađenje, jer je javnost već odavno upoznata o financijskim problemima s kojima se suočava ova medijska kuća.
Maćehinski odnos države i njenih institucija, neuređeni odnosi s entitetskim javnim emiterima i nesposobnost pravosuđa da obavi svoj dio posla kada su u pitanju dugovanja prema BHRT-u, doveli su javni RTV servis na državnoj razini pred zid. Dalje se ne može. Ili će se nešto radikalno u odnosu prema BHRT-u promijeniti u ovih mjesec dana ili će BiH (uz izuzetak Grčke) biti jedina europska država koja je ostala bez javnog servisa.
Naravno da bi se ovdje moglo govoriti o (ne)zadovoljstvu organizacijom javnog RTV servisa ili o ekonomskoj racionalizaciji BHRT-a, ali sve to nije razlog da država (čitaj: Parlament BiH) piše smrtnu presudu ovoj medijskoj kući koja je u mnogim segmentima jedina svijetla točka u cjelokupnom javnom RTV sustavu. Možda su zbog tog pokušaja da budu istinski javni servis BiH i osuđeni na propast. Da su se stavili u službu pojedinih politika, možda bi im pozicija bila lagodnija.
Ovako, BiH će vrlo vjerojatno ostati bez javnog RTV servisa. To će sa sobom povući brojne druge posljedice, uključujući i posljedice po europski put BiH. Ne treba zaboraviti da u svakom svom izvješću o napretku BiH Europska komisija posebno naglašava značaj politički neovisnog i financijski održivog javnog RTV servisa. To je jedan od temelja demokratskog društva na kojem inzistira EU.
E sad, što ćemo ako je upravo tiha opstrukcija europskog puta BiH nečiji politički cilj i ako je BHRT u svemu tome samo oruđe ili pak kolateralna šteta. Ako je tako, onda će mrak na televizijskim ekranima biti samo uvod i najava onoga što nas kao državu i društvo čeka u budućnosti.
Večernji list / Dejan Jazvić
