Od amatera do majstora za violine: Priča Zorana Martinovića o ljubavi prema obradi drveta

Foto: Klix

Najpoznatije violine potekle su iz talijanskih porodica Amati, Guarneri i Stradivari, a cilj Novotravničanina Zorana Martinovića je na tu listu uvrstiti i svoje prezime s obzirom na to da već nekoliko godina pravi primjerke ovog glazbenog instrumenta za koje već sada ima samo pozitivne kritike.

Svoju prvu violinu Martinović je napravio prije tri godine. Iako nije imao odgovarajućeg alata te je njeno sastavljanje izvršio amaterski, njegov mentor, Mirko Vukeljić iz Doboja, mu je ispravio greške i vratio ga kući. Nakon dva mjeseca Martinović se pojavio pred Vukeljićem s novom violinom koja je imala sve što joj je potrebno da daje kvalitetan zvuk.
 
Ni danas Martinović ne zna odakle ljubav za pravljenje violina, a cijeli svoj život je posvetio obradi drveta.

Decenijama se bavim obradom drveta i pravim razne proizvode kao što su kutije za kruh, prstenje, nakit, vrata i mnoge druge stvari. Međutim, želja da napravim violinu postoji već nekih 15-ak godina, a prije tri godine sam napravio prvu violinu koja je dobila pozitivne kritike nastavnika violine”, govori Martinović u razgovoru za Klix.ba.

Njegova prva violina i danas rastavljena stoji u radionici u podrumu stare kuće u Novom Travniku. Iako radionica nije moderno opremljena, Martinović u njoj ima sve što je potrebno. Mjesto za drvo, mjerač vlage te stalak za dlijeta i ostali alat potreban za izradu violine.

Osim alata, za izradu jedne violine, za što prema literaturi treba 250-400 sati, Martinović dodaje da je potrebna i velika koncentracija, smirenost i dobro raspoloženje.

“Violina se pravi od tri vrste drveta, a 90 posto posla je ručni rad. Mašinski se samo ugrubo izreže drvo u odgovarajuće dimenzije, a onda se dlijetima i drugim alatom radi na njenom obliku. Strane svoje prve violine sam savijao peglom, a danas imam mašinu koja je za to namijenjena. Uprkos tome što broj izrađenih violina nije dvocifren, sretan sam da su oni koji su ih probali imali samo pozitivne povratne informacije”, dodao je Martinović.

Sve počinje nabavkom odgovarajućeg drveta i to javora, smreke i ebanovine. Iako nije teško nabaviti potrebne vrste drveta, Martinović dodaje da je sve manje kvalitetnog drveta na tržištu.

Javor koji je do sada koristio za izradu violina sušen je 17 godina, a u prirodi je rastao čak 150 godina. Dodao je da bh. smreku najviše kupuju stranci jer je posebna zbog svoje strukture, odnosno anomalija koje su dobre za gazbene instrumente.

“Svi žele naše drvo s anomalijama, veoma ga je teško pronaći. Osim što sam cijeli život posvećen obradi drveta, smatram da je violina graditeljski vrh rada s drvetom i možda je to djelomično ono zbog čega sam počeo da ih pravim. Ja sam mlad graditelj violina, ali ugledni profesori koji su svirali na mojim violinama su rekli da sam majstor”, pojašnjava Martinović.

Dodao je kako mu je želja natjecati se u talijanskoj Cremoni na natjecanju za najbolju violinu.

Iako Martinovića nema tko naslijediti, on vjeruje da će još dugo njegove smirene ruke i dobro raspoloženje praviti violine u podrumu stare kuće u Novom Travniku, ali i da će doći vrijeme kada će mu se obratiti netko koga ovo interesuje te da će biti spreman svoje višegodišnje znanje o obradi drveta i pravljenju violina prenijeti na mlađe generacije piše Klix.

FIS - Akcijski katalog