Ako već mijenjamo nazive ulica, uradimo to kako treba – odužimo se umjetnicima

Kultura je ogledalo kompletnog stanja u cijeloj BiH, svaki uspjeh rađa se spontano ili na individualnoj razini. Kao u domaćem sportu. Za razliku od političke scene, koja je, kao i sve godine do sada, protekla u nekim besmislenim sukobima, za umjetnike u ovoj zemlji te okolnosti djeluju inspirativno, piše Večernji list BiH.

Najznačajniji kulturni, zabavni i općenito društveni događaj u Bosni i Hercegovini već 28 godina je Sarajevo Film Festival. Prošle, prve “postpandemijske” godine nastavio je tamo gdje je i stao utabanim stazama – red filma, red crvenog tepiha… Iako ove godine nije doživio svoje najglamuroznije izdanje, po kvaliteti programa bio je jedan od najboljih do sada. Crvenim tepihom prošetale su se brojne domaće i svjetske zvijezde, najsjajnija Mads Mikkelsen​, kojemu je pripalo Počasno srce Sarajeva. Trijumfirao je hrvatski film “Sigurno mjesto” Juraja Lerotića.

Iznimno angažirani tim SFF-a prvi je put predvodio novi direktor Jovan Marjanović, koji je na toj dužnosti zamijenio utemeljitelja festivala i dugogodišnjeg direktora Mirsada Purivatru.

Produkcija Kadar

Uz SFF, održan je niz filmskih festivala među kojima svakako vrijedi istaknuti četiri koja se održavaju na tzv. hrvatskim prostorima. U prvom redu to je Mediteran Film Festival, festival dokumentarnog autorskog filma u Širokom Brijegu. S obzirom na to da se na ovom festivalu prikazuju filmovi domaćih autora i autora iz zemalja Sredozemlja te se odražavaju različite radionice za filmsku izobrazbu, možemo slobodno kazati kako je po značaju ovaj festival postao jedan od vodećih u regiji. MFF je ujedno i najstariji festival dokumentarnog filma u regiji s obzirom na to da se na njemu natječu isključivo dokumentarni filmovi, a i veći dio popratnog programa temeljen je na dokumentarcima. U okrilju MFF-a izrasla je i produkcijska kuća Kadar zahvaljujući kojoj su se i u Hercegovini počeli snimati filmovi. Do pojave ove filmske produkcije bavljenje sedmom umjetnošću bilo je rezervirano isključivo za veća središta poput Sarajeva. Više nije tako. A koliku važnost film ima za opće javno mišljenje i reklamu jednog područja, dokaz su i filmovi koji su se proteklih godina snimali u Mostaru i Hercegovini. Samo iz produkcijske kuće Kadar izašlo je nekoliko vrhunskih dokumentarnih i igranih ostvarenja. I Mostar Film Festival (MOFF) otvorio je domaći film “Balkanika”, a sljedeći bi trebao otvoriti igrani film “Stigme” koji je također domaća produkcija.

Hrvatsko narodno kazalište Mostar svrstalo se među vodeća kazališta u zemlji. Redaju se vrhunske predstave, a jedna od takvih je i “Noć s Aleksom” u režiji Ivice Buljana, a po scenariju Marka Tomaša. Ova predstava, koja baca novo svjetlo na život slavnog mostarskog pjesnika Alekse Šantića, ubraja se u red najjačih ostvarenja koja je domaći teatar iznjedrio posljednjih 30 godina. Odlični domaći glumci, uz pomoć vrhunskih gostujućih redatelja, redaju hit-predstave jednu za drugom, a za sve izvedbe traži se ulaznica više jer nema dovoljno mjesta. Ni nagrade nisu izostale.

Kad govorimo o teatru, spomenimo i Narodno pozorište Sarajevo koje je u prošloj, 2022. godini izvelo pregršt dramskih, opernih, baletnih predstava i koncerata; sveukupno 209 programa, od čega 13 premijera, koje je pogledalo ukupno 38.529 gledatelja.

Čudo s Gradskim kazalištem mladih iz Viteza radi Ivan Sajević. Za predstave GKM-a također se traži ulaznica više, a dobivaju se i nagrade na gostovanjima.

Umirovljena “Ministarka”

Narodno pozorište Republike Srpske odigralo je posljednje, 108. izvođenje slavne predstave “Gospođa ministarka” Branislava Nušića na sceni ove kazališne kuće. Bio je to posljednji put da je publika gledala divu Svetlanu Cecu Bojković na sceni s ovim ansamblom.

Mostarski lutkari prigodnim su programom i monografijom obilježili 70 godina od izvođenja prve lutkarske predstave u Pozorištu lutaka u Mostaru.

Godina je, barem što se Mostara tiče, završila u velikom stilu izvedbom baletne predstave “Orašar” Petra Iljiča Čajkovskog u izvedbi Ukrajinskog nacionalnog državnog baleta (Ukrajinci, za razliku od nekih, ipak izvode ruske autore).

U sferi književnosti obilježena je intenziviranjem aktivnosti nakladnika na polju književnih festivala i gostovanja stranih autora. Književnim uspjesima mogu se pohvaliti i nagrađeni pisci Elvedin Nezirović za “Predraga Matvejevića”, a Almin Kaplan za “Petra Kočića”. Etablirale su se mlade spisateljice Magdalena Blažević i Senka Marić… Nakon dugo vremena u javnost je izašao i naš najveći živući pjesnik Veselko Koroman na promociji svoje posljednje zbirke pjesama “Bit ću negdje”.

I poznatome mostarskom slikaru Marinu Topiću 2022. godina ostat će u pamćenju po najposjećenijoj izložbi “Oblik vode”, posvećenoj Babi Penavuši. Mostar je postao bogatiji za veličanstvenu galeriju The Hub of Fine Arts, vlasnika Aluminija Amira Grossa Kabirija, za koju tvrde da takve nema “od Beča do Stambola”. Njezina vrijednost procjenjuje se na 300 milijuna KM.

Matica hrvatska obilježila je 180 godina postojanja, a HKD “Napredak” 120 godina od utemeljenja. Oba društva učinila su to na dostojan i prikladan način brojnim programima i projektima. U prošloj godini obilježeno je i 25 godina Muzičkog centra Pavarotti.

Godinu za nama, nažalost, obilježili su i odlasci kazališnih i filmskih umjetnika Davora Janjića, Velimira Pšeničnika Njirića, Draška Vidovića i Davorina Briševca Okca, Šerifa Aljića… Dodamo li im ranije preminule glumačke velikane Dragana Šakovića, Antu Vicana, Danu Kurbaliju, Jozu Lepetića, Tonija Pehara, Tatjanu Feher, dobit ćemo plejadu glumaca koji, uz mnoge druge umjetničke velikane, u svome gradu svakako zaslužuju spomenik ili ulicu. Poziv gradskim vlastima: ako već treba preimenovati neke ulice, sjetite se naših legendi. Dugo su Sarajevo i općenito BiH velike svjetske glazbene zvijezde zaobilazile u širokom luku. Tu negativnu tradiciju veličanstvenim je koncertom prekinuo Sting. Možda je to naznaka svjetlije perspektive.

Oliver Cvitković / Večernji list