Na društvenim mrežama pojavio se video sa svadbenog slavlja Jelinića, na kojem se vidi kako mladoženja na vlastitom vjenčanju ne ispušta križ, dok uzvanici i glazbenici pjevaju popularnu duhovnu pjesmu “Velik si”.
Priča o njihovom susretu počela je na 33. dan hodočašća, kada je Josip neočekivano naišao na Anitu tijekom jednog od uspona. Njegov put trajao je ukupno 45 dana, a upravo na tom zahtjevnom dijelu putovanja rodila se ljubav koja je sada okrunjena brakom.
“U 33. godini otišao sam na Križni put kroz Bosnu i Hercegovinu koji je trajao 45 dana. 33. dan Križnog puta Bog me poslao u jedno predivno mjesto u Bosni i Hercegovini, gdje sam upoznao ženu svoga života. Prilikom hoda s ljudima uslijedila je jedna ozbiljna uzbrdica. Jedna cura prišla je i rekla: ‘Mogu li ja nositi križ?’ Vidio sam da je uzbrdica, znao sam da će joj biti teško, ali rekao sam: ‘Može'”, započeo je Josip priču kako je upoznao Anitu.
Potom je nastavio: “Kada je bilo najteže, Bog je poslao nju, pazite ovo: ‘da mi pomogne nositi križ’. Mislio sam da će mi pomoći nositi križ oko 500 metara i to bi bilo dovoljno. Ona je uzela križ na svoja ramena i iznijela sedam kilometara. Sama. Tiho, dostojanstveno, mirno. Križ od osam kilograma stavila je na svoja leđa, krvavog Boga stavila je na svoja leđa, uzela je moj teret i olakšala mi hod. Bez mrmljanja, bez kukanja, hrabro! Tu me osvojila. Kada sam je vidio, primijetio sam da je predivna, ali kad sam vidio koliko može nositi križ – tu me osvojila. Pomislio sam u sebi: ‘Ova žena voli nositi križ. Kad ‘zagusti’ u životu, a bit će poteškoća, ona neće pobjeći, nego će ostati uz Isusa i uz mene’. Moj put očito je bio takav da sam morao prohodati cijelu zemlju i sačekati 33 godine da mi Bog pošalje pravu osobu u život.”
Za kraj je tada napisao: “Ti možda ne moraš prohodati cijelu zemlju da izmoliš svoga budućega muža ili ženu, možda nećeš dobiti neke znakove poput broja 33, ali to nije bitno jer je najbitnija odluka da ti nekoga želiš i da ista osoba tebe želi. Svaka priča je posebna na svoj način, ali ono što ćeš možda ponekad trebati, a to je – malo sačekati. Ipak, neka tvoje čekanje bude usmjereno na Boga, tada će doći i ostalo. Moja buduća žena tri je godine svake srijede postila o kruhu i vodi svetome Josipu da joj Bog pošalje budućega muža. I dobila je Josipa. Nije sveti, ali ajde. Neka tvoje čekanje ne bude pasivno. Pomoli se za pravu osobu koju čekaš i Isus zna kad je najbolje vrijeme. On zna koja je prava osoba za tebe i, vjeruj mi, On će ispuniti čežnje tvoga srca.
“Za kraj želim reći: Tek kad pustiš Bogu – On djeluje. Dok god nešto silno želimo i onda to forsiramo, neće ići. Kad kažeš Bogu: Sada Ti djeluj a ja vjerujem! Blagoslov će doći i tebi i onome, tko čeka na tebe.”
