Svake godine 29. travnja, u ritmu i pokretu, obilježava se Svjetski dan plesa, dan kada se slavi univerzalni jezik tijela koji nadilazi granice, kulture i jezike. Ovaj datum odabran je 1982. godine na inicijativu Međunarodnog plesnog odbora pri UNESCO-u, a simbolično je posvećen rođenju Jeana Georgesa Noverrea (1727. – 1810.), francuskog plesnog reformatora koji je moderni balet doveo do umjetničke razine kakvu danas poznajemo.
Ples nije samo umjetnost – to je način izražavanja, komunikacije i slavljenja života. Kroz povijest, od ritualnih i duhovnih plesova do suvremenih plesnih stilova, pokret je bio sredstvo kroz koje su se izražavale emocije, prenosile priče i čuvala kulturna baština. Danas se Svjetski dan plesa obilježava u desecima zemalja, često kroz javne nastupe, radionice, festivale i čitanje poruka poznatih plesača i koreografa koje pozivaju na jedinstvo kroz pokret.
Zašto je ples važan?
Bez obzira plešete li profesionalno ili tek kada vas ponese omiljena pjesma – važno je da plešete. Jer, kako kaže poznata izreka: “Kad ne znaš što reći – pleši.” Ples poboljšava zdravlje, potiče kreativnost, razvija koordinaciju i – što je najvažnije – donosi radost.
Svi plesovi, bilo da su latinoamerički, klasični, suvremeni, folklorni ili urbani, imaju jednu zajedničku nit: spajaju emociju, energiju i ritam u jedinstven umjetnički izraz. Plesači ne prenose samo pokrete, već i osjećaje – sreću, tugu, strast, nostalgiju, slobodu.
Jeste li znali…?
– Najduži plesni maraton u Guinnessovoj knjizi rekorda trajao je 123 sata i 15 minuta, a izveli su ga plesači iz Nigerije 2017. godine.
– U nekim afričkim kulturama, dijete se prvo uči plesati, pa tek onda govoriti – jer se vjeruje da ritam razvija svijest o zajednici.
– U Japanu postoji tradicionalni ples Awa Odori koji se pleše svake godine u kolovozu – plešu svi, bez obzira na dob, iskustvo ili stil – jer glavna poruka je: “Budale koje plešu i budale koje gledaju – svi su budale, pa zašto ne plesati?”
Plesati znači živjeti
U svijetu gdje nas sve češće obuzima stres i žurba, ples nas vraća sebi. Ljudi koji plešu često su otvoreniji, emotivniji i povezaniji s okolinom. Ples nije natjecanje u savršenstvu, već slavljenje autentičnosti. Na današnji dan, a i svakog drugog, najvažnije je ne pitati se „Znam li plesati?“ već „Jesam li spreman pustiti tijelo da priča?“.
Zato, obuj cipele – ili ih izuj – i kreni u korak s glazbom života. Možda baš danas pronađeš ples koji će te pratiti cijeli život.
