U trigonometriji BiH Hrvati su jedina moguća hipotenuza bh. trokuta

BiH je preplavio reprizni program, svako malo repriza smjenjuje reprizu, ne samo na televiziji, pa mnogi u BiH i ne znaju u kojem vremenu žive. Prošlost im zamućuje sadašnjost pa im se muti pogled na svijetlu budućnost. Jedan se bh. građanin požali:

Piše: Frano Vukoja / Večernji list

– Ne mogu se snaći u vremenu i prostoru. Standard nam je iz 70-ih godina, odlasci u inozemstvo su iz 60-ih, prikazuju nam filmove također iz tih godina, auti su nam iz 80-ih, a političko ozračje je iz početka 90-ih godina!

Reprize repriznih repriza sve su češće, a tuk na utuk još je češća pojava. Neki su oguglali na sve pa jedan od njih reče:

– Mene više ne zanima ni moje mišljenje, a kamoli tuđe!

No, najviše je onih koji se ne slažu sa svojim mišljenjem. Na nedavnom natjecanju enigmata iz više država, među kojima su bili i članovi reprezentacije logičara Hrvatske i sastavljači pitanja za televizijske kvizove, održanom u Širokom Brijegu, natjecateljima se najviše dopao vic o Muji, neznanju i nezainteresiranosti. Pitali su Muju što ga više brine, neznanje ili nezainteresiranost, a on im je odgovorio:

– Ne znam i ne zanima me!

Mnoga pitanja u BiH nisu riješena, posebno hrvatsko pitanje, a valjat će početi odgovarati i na upite iz Europske unije. No, mnogi odgovorni u BiH postavljaju razna hipotetička pitanja, opterećena teškim hipotekama prošlosti. Jedni se spram prošlosti ponašaju po onoj Shakespearevoj: “Nitko se ne obazire na ono čemu lijeka nema: što je bilo – bilo je”. Drugi se slažu s Tinom Ujevićem koji reče: “Čovjek se može obmanjivati prošlošću kao i budućnošću”. Treći će se složiti s francuskim pjesnikom i esejistom Paulom Valeryjem koji reče i ostade (vječno) živ: “Prošlost i budućnost su braća!”. Četvrtima će se dopasti misao Williama Churchilla: “Ako započnemo svađu između prošlosti i sadašnjosti, uvidjet ćemo da smo izgubili budućnost”. No, najviše je onih koji se neće složiti ni sa svojim mišljenjem, kamoli s tuđim, pa makar stiglo i od najvećih bardova misli i riječi. Po onoj pjesnikovoj: “Krhko je znanje!”. Sve će ih pomiriti duhoviti Stanislav Šimić riječima: “Više ljudi više ne zna!”. Stariji bi u Hercegovini znali reći: “U svita je pamet!”. Bilo kako bilo, puno toga nepravednoga u BiH vidi se iz aviona, pa čak i s Mjeseca, a može se ispraviti običnom dobrom voljom i bez ikakvog posebnog mudrovanja. No, problem su oni koji za svako rješenje imaju problem.

Potpuno je razvidno da prema političkoj trigonometriji BiH samo Hrvati mogu biti hipotenuza bh. trokuta. Bez svoje treće stranice bh. trokut pretvara se u – tupi kut! Dokle će se to morati tupiti, mnogima koji odlučuju o sudbini BiH? BiH se treba prilagoditi (s)ustavnim standardima EU-a. No, Dodik prijeti da će RS sići s europskog puta ako uslijede sankcije zbog referenduma. Sva zvona na uzbunu zvone, vremena za oklijevanje više nema, redizajn BiH valja povjeriti najvećim europskim i svjetskim političkim autoritetima. Kako na BiH ne bi izgubili autoritet. Novu BiH ne mogu crtati loši crtači. Jedna je djevojka na svome Facebook profilu poručila nekim prijateljicama: “Ne crtajte obrve ako ste imale dvicu iz likovnog!”.

Mnogi se pitaju tko to i zašto remeti mir u BiH, zašto daytonski brak ne funkcionira. Oni koji se svojski zalažu za ravnopravnost spolova i rodnu ravnopravnost čudom se čude zašto se jedan konstitutivni narod toliko bori za ravnopravnost naroda. Puno toga u vezi s tim podsjeti na zajedljivi zaključak jednoga Ere s ovoga svijeta na račun stvarne (pre)vlasti u braku muškarca i žene:

– Ako je mir u kući, onda tu vlada žena, ako je svađa u kući, muž još uvijek pokazuje znakove otpora!

Mnogi se boje toga da bi i buduću sliku BiH mogli crtati oni koji su imali dvicu iz likovnog odgoja. Jedni se uzdaju u crtače s Bospora, drugi u likovnjake iz stare ruske škole, treći se uzdaju u Ujaka Sama preko velike bare i stare dame Europe. A Mujo se požali:

– Eto kakve sam ti ja sreće! U SAD-u, Njemačkoj i Švicarskoj ima oko 200 milijuna žena i nijedna od njih nije mi tetka!