(N)I po babi (n)i po stričevima

0

Ni nakon dva tjedna ne stišavaju se reakcije Hrvata u BiH ali i javnosti u Republici Hrvatskoj na uhićenja desetorice visoki dužnosnika HVO-a Orašja. Ukazuje se, uporno, rekli bismo i argumentirano, na političke utjecaje na Tužiteljstvo BiH, na njihov rad, na dvostruke aršine kada je  u pitanju pokretanje postupaka protiv osumnjičenih za počinjene ratne zločine u proteklom ratu u BiH. Slijede i reakcije prozivanih koji brane svoje postupke, a politike, bošnjačka i srpska, zaklinju se u neovisnost pravosudnih organa na nivou entiteta a pogotovo Tužiteljstva  i Suda  za ratne zločine Bosne i Hercegovine. A malo tko im vjeruje, čak ni oni za koje se može reći da su naivni i neupućeni!

Hrvati u BiH su ogorčeni, razočarani, a to se posebno može reći za Hrvate u srednjoj Bosni gdje je niska neprocesuiranih ratnih zločina Armije BiH, a i srpskih paravojnih snaga, vrlo dugačka. Kada su u pitanju uhićenja desetorice Hrvata iz Orašja govori se čak i o udruženom zločinačkom poduhvatu, što bi bilo smiješno da sve rečeno nije tužno. Jer, o šačici pripadnika HVO-a hrvatske ali i bošnjačke nacionalnosti, a prema uhićenjima da se zaključiti kako su zločine činili samo Hrvati, govori se kao da su oni, a ne srpska vojska prognali, opljačkali, zatočili, mučili, maltretirali, mnoge i ubili, više od 250 tisuća Hrvata i Bošnjaka s područja Bosanske Posavine i drugih dijelova sadašnje Republike Srpske.

Kada je riječ o spominjanju udruženog zločinačkog (hrvatskog) poduhvata kako bi se dodatno dala težina počinjenih zločina i opravdala uhićenja  desetorice pripadnika HVO-a Orašja, Hrvati  s područja srednje Bosne upućuju pitanje nadležnim pravosudnim organima Federacije i Bosne i Hercegovine, ne bi li se u tu  kvalifikaciju zločina mogao svrstati progon 150 tisuća Hrvata s tog područja u vrlo kratkom vremenu, od druge polovice travnja do kraja lipnja 1993. godine, od strane Armije BiH. Uz to, više od 20 tisuća njihovih domova je opljačkano, teško oštećeno, srušeno ili zapaljeno.

Nekim od uhićenih u Orašju na teret se stavlja zapovjedna odgovornost, kvalifikacija koja se (zlo)upotrebljava  kako komu, kako za koga, kako to neovisno (?) tužiteljstvo odluči. U okviru te kvalifikacije i odgovornosti, recimo, konkretno Hrvati Bugojna pitaju ne bi li se pod tu kvalifikaciju mogli, trebali i morali staviti Dževad Mlaćo, predsjednik ratnog Predsjedništva Bugojna i nešto šireg područja, ratni gospodar života i smrti Hrvata u ovom gradu i zapovjednik Operativne zone „Jug“ Armije BiH, Selmo Cikotić. Naime, iz Bugojna je prognano više od 15 tisuća Hrvata od  16.100 koliko ih je u tom gradu do tada živjelo. Njihova imovina je opljačkana, stambeni i gospodarski objekti u velikom broju uništeni, 1060 ih je prošlo torture u desetak  logora Armije BiH, trojica od njih su poginula na prisilnom kopanju ratnih rovova, dvadesetak ih je na tom poslu ranjeno, a 23 zatočenika odvedena su u nepoznato, posmrtni ostaci trojice su pronađeni dok se za tijelima dvadesetorice još uvijek neuspješno traga. Teško su oštećene crkve, grobaljske kapelice, nadgrobni spomenici u Bugojnu, u bugojanskim župama i naseljima,  u Glavicama, Kandiji, Humcu, Guvnima… Istina, dijelom za logore i događanja u njima pred sudom su odgovarali Nisvet Gasal, Mujsad Kukavica i Senad Dautović. No, oni su iz drugog, trećeg… hijerarhijskog  ešalona zapovjedne odgovornosti. Gdje us Mlaćo i Cikotić, general, kasnije ministar obrane BiH.  Kada je u pitanju traganje za dvadesetoricom  iz logora  Armije BiH odvedenih Hrvata kojima se gubi svaki trag, put do istine jasno vodi preko Selme Cikotića i nadređenog mu generala Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa Armije BiH sa sjedištem u Zenici. To se jasno vidi iz njihove službene korespodencije, iz strogo povjerljive pošte,  objavljene u Slobodnoj Dalmaciji, u Večernjem listu i u knjizi „Ljudi i vrijeme“, autora, potpisnika ovih redaka. A po toj kvalifikaciji, po zapovjednoj odgovornosti, još prije skoro 20 godina u Haagu su završili , čelnik civilnih struktura vlasti Hrvata u srednjoj Bosni, Dario Kordić, zapovjednik ZP Vitez, Tihomir Blaškić, zapovjednik „Viteške“ brigade HVO-a, Mario Čerkez…, a nešto kasnije šestorica najistaknutijih vojni i civilnih dužnosnika tadašnje Herceg-Bosne

Ovakvih i sličnih podataka, dokaza i putokaza o počiniteljima (naredbodavcima – zapovjedna odgovornost) je na desetine na području srednje Bosne, kada su u pitanju zločini počinjeni nad Hrvatima. U ratu pa i u poraću pokrenutih procesa nema, a i ono malo što ih je bilo završeni su neuspješno. Na žalost dokazi i putokazi o počinjenim zločinima Tužiteljstvo ne zanimaju, ili se to Hrvatima u srednjoj Bosni samo tako čini, u što ih se stalno želi uvjeriti? Recimo dvije supruge i majke, Sarafina Lauš iz travničke župe Brajkovići u kojoj sada, od predratnih 5.600 Hrvata, živi nešto manje od 400 i Anici Jurić iz Kaknja, odakle je prognano 16 tisuća Hrvata, koje su izgubile po tri sina i supruga, upiru prstom u ljude koje za zločine ne optužuju ali tvrde da sigurno znaju tko je to učinio, naredio (zapovjedna odgovornost). Sarafina jasno spominje Omera i Jasmina Lukovića te Avdu Delića iz Čukala i Safeta Dajića iz Stranjana, dok Anica  potencira susjeda i poznanika, Irfana Ademija. Na sve to, reakcija nadležnih pravosudnih organa nema.

U viteškom naselju Brdo pripadnici Armije BiH, zarobili su 14 pripadnika radnog voda HVO-a. Odvedeni su u nepoznatom pravcu a nakon više od mjesec dana, pod pritiskom MCK i  UNPROFOR-a, njihova masakrirana tijela predana su obiteljima. Nekoliko godina kasnije u ruke Hrvata došao je video zapis mudžahedina iz postrojbe El mudžahid, 7. muslimanske brigade 3. korpusa A BiH, o uhićenju 14 nesretnih pripadnika radnog voda HVO-a. Rodbina ubijenih na snimku je prepoznala sedmoricu domaćih momaka iz susjednog sela Sadovače, članova postrojbe El mudžahid. Imena su objavljena no reakcija pravosudnih organa nije bilo.

U Vitezu je 10. lipnja 1993. godine minobacačka granata ispaljena s položaja A BiH u  naselju Kamenjače gdje nikada nije bilo ni vojske ni vojnih objekata, ubila osmoro mališana. Istraga nikada nije ni pokrenuta (zapovjedna odgovornost ?) kao ni za snajperom ubijene četrdesetoro djece hrvatske nacionalnosti na području Lašvanske doline.

Nabrajati, ukazivati, pokazivati mogli bi još, još… tko zna koliko, recimo o zločinu u Križanćevu Selu i Buhinim Kućama  nadomak Viteza, o strijeljanju 37 zarobljenih vojnika i ranjenika HVO-a i civila hrvatske nacionalnosti 8. lipnja 1993. godine u Maljinama u travničkoj župi Guča Gora, o progonu i pljačkanju blizu 20 tisuća Hrvata Travnika, o logorima Armije BiH u Zenici (Muzička škola, KP Doma…, u Travniku (Stari grad, Orašac…), u Busovači (Silos…)…Međutim, to u jednoj prići novinarski prostor jednostavno ne dozvoljava, ali , ovaj put, kada je riječ o uhićenjima  desetorice  pripadnika HVO-a Orašje, Hrvati s područja srednje Bosne postavljaju pitanje: Bi li Tužiteljstvo BiH postupilo isto, promptno, odlučno, bespogovorno reagiralo da je Tužiteljstvo Republike Srpske, dva dana nakon  dolaska turskog premijera Erdogana u BiH uputilo zahtjev za uhićenje desetorice visoko pozicioniranih pripadnika A BiH pod sumnjom počinjenog ratnog zločina nad Srbima? Ili, bi li to učinili, optužili i uhitili desetoricu pripadnika srpskih postrojbi samo dan ili dva nakon što je predsjednik Nikolić ili premijer Vučić bio u posjetu Banja Luci i Republici Srpskoj, pod sumnjom da su počinili zločin nad pripadnicima Armije BiH? Bi li?

Na kraju ove priče i pitanje, na koje sigurno nećemo dobiti odgovor: Što je s Mirsadom Kebom, dugogodišnjim istaknutim dužnosnikom SDA, svojevremeno i kandidatom za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH? Što je s  njegovim tvrdnjama,  navodno o tri tisuće dokumenata , o zločinima koji su počinili pripadnici Armije BiH nad Srbima, a tvrdilo se da je 800 dokumenata jasno ukazuju o zločinima bošnjačke strane nad Hrvatima. Već odavno, (dvije godine) ni glasa o hrabrom Mirsadu Kebi (izdajniku bošnjačkog naroda kako  ga je okarakterizirala bošnjačka strana) ni o njegovim dokumentima. A nema ni glasa ni od  potpuno neovisnog Tužiteljstva i pravosudnog sustava BiH uopće.

Share.

Comments are closed.